Ovo je ispalo jako dobro. S aspekta interesa svih građana, rezultati ovih izbora nisu mogli biti bolji nego što jesu, a evo i zašto.

SDP i HDZ, koji su sa svojim partnerima izborili identičan broj saborskih stolica – ali ni izdaleka dovoljno za samostalno sastavljanje vlade – jasno su upozoreni da opće biračko tijelo nikome od njih ne želi bezuvjetno dati u ruke svoju budućnost za iduće četiri godine te da se ego na obje strane mora malo stišati.

SDP se nije kvalificirao za još jedan komotni mandat jer je ispunio premalo vlastitih obećanja. Određeni ohrabrujući rezultati njihovog rada počeli su se pokazivati tek u posljednjoj godini, a građani su ocijenili da se s jačom podrškom ljevici ipak nije pametno zalijetati jer su jamstva preslaba, a korak je bio prespor.

HDZ je, pak, izvisio jer je Karamarko javnosti pokazao nula dokaza da bi njihova vlast donijela kvalitetne politike i neophodne administrativne i gospodarske reforme. Totalitarne prijetnje prvaka HDZ-a slobodnom mišljenju i djelovanju dodatno su odbile birače centra. A kampanja protiv izbjeglica, u zemlji gdje su tisuće i tisuće građana morale bježati iz svojih domova, pokazala je antipatičnu karakternu crtu HDZ-a.

Ukratko, generalna poruka ovih izbora da razvoj Hrvatske mora biti brži, da se kočnice moraju otklanjati puno hrabrije, ali da s demokratskim slobodama nema igranja zaustavila je obje velike stranke na 59 mandata. A »kolektivna pamet« elektorata paralelno je u igru uvela tutora, iliti kontrolora. Tu je rolu dobio Most kome je politički trenutak namijenio da, s neočekivano jakim klubom, postane tvrdi agens promjena.

Kako će tu odgovornu ulogu i svoju veliku priliku za dugoročni politički uspjeh materijalizirati ekipa Bože Petrova, Drage Prgometa i Stipe Petrine vidjet ćemo narednih dana. Nije njihova težina samo u tome što se buduća vlada uopće ne može formirati bez podrške Mosta, izbori se mogu i ponoviti, ne bi to bio kraj svijeta.

Bitno je to da Hrvatska, s Mostom u Banskim dvorima, može profitirati s jakom, odlučnom, reformskom i ideološki nekonfliktnom vladom koja se neće dati zaustaviti politikantskom vriskom iz opozicije, ni zastrašivati čekićima i plinskim bocama kao što se događalo SDP-u.

Ako se Milanović, mnogo iskusniji sada nego prije četiri godine, uspije korektno dogovoriti s Mostom, bit će to čisti profit za sve. Dobio bi čvrstog saveznika za promjene i jako zaleđe njihovih 19 zastupnika, ali uz to i nepopustljivog »kontrolora« u provođenju puno ambicioznijih politika nego smo ih vidjeli do sada.

A ako Most uđe u dogovore s Karamarkom, to je opet velika dodana vrijednost na bezidejni i populistički HDZ.

Bilo kako bilo, svi bismo trebali držati palčeve da u Mostu budu čvrsti pred ucjenama i prijetnjama jer toga će sto posto biti, a možda je već i počelo. Najbolja zaštita od obavještajnih podvala i(li) ponuda »koje se ne mogu odbiti« treba im biti javnost. Svakako, ako se Most raspadne, razjedini i ako se dio njegovih zastupnika dade kupiti, sadašnje dobre šanse da se Hrvatska odmah počne izvlačiti iz začaranog kruga tavorenja pri dnu najvjerojatnije instantno propadaju. Oni su karika o kojoj ovisi ovaj najbolji rezultat za sve.