Kad se primaknu izbori, takmičari odreda govore o budućnosti i kako ćemo sutra prekrasno živjeti ako oni dođu na vlast. Nitko od političara ne želi da se njihova lijepa i hiperoptimistična obećanja kvare ubacivanjem nezgodnih paralela iz prošlosti. Ako ih se, recimo, u kampanji suoči s pitanjima o tome što su oni stvarno realizirali u odnosu na garancije koje su prethodno nudili, prave se da nisu čuli i mijenjaju temu.

Ne smiješ im ni spomenuti da su prije radili ili govorili to i to, a poslije sve zaboravili. Odmah se deru da je to podmetanje i pitaju tko te za to plaća. Samo ih probaj podsjetiti da oni nisu bili kadri ostvariti ni deset posto toga što sada čistunski zahtijevaju od drugih, pa da vidiš kako će ti skočiti u oči.

Ispada da je prošlost najgori neprijatelj stranaka i kandidata, a ujedno i najdublji bunar opsjena. U našoj je zemljici običaj da se političke biografije revnosno peru i ribaju ne bi li se biračima podvalila lica bez mrlje.

–  Nema natrag, samo naprijed – grmi na predizbornim skupovima Zoran Milanović.

Ali pritom mu se, naravno, ne da osvrnuti čak ni toliko prema natrag da objasni građanima zbog čega je njihov Plan 21 uglavnom propao. Zašto u četiri godine nije reformirao administraciju? Ni lokalnu samoupravu? Ni obrazovanje? Ako se SDP-ovcima te stvari stave pod nos, frknut će da ste najobičniji provokator. Jer, pobogu, moderni smo ljudi, ajmo gledati »prema naprijed, a ne prema otraga«.

Jučer sam morala u općinu po izvod iz matične knjige rođenih. Kad si napokon došao na red, opet te šalju natrag van, da kupiš biljeg u trafici pa da im ga doneseš na drugi kat. I prije 30 godina bilo je isto tako kao i sada. A Bandić se ipak nudi cijeloj Hrvatskoj hvaleći se velikim uspjesima koje je postigao u organizaciji gradskih službi, dakako, s astronomskim prirezom od 18 posto.  Ali pustimo to, zanima nas budućost, nećemo valjda pričati o prošlosti.

I naš »mostar« iz Metkovića Božo Petrov napadno se uozbilji kad ga se pita kako to da je prije bio u ultradesnom Hrastu, a sada se prikazuje kao nešto posve drugo. Miroslav Tuđman kaže da nas je SDP »doveo na dno«, a gura pod tepih kakav su raspad, kaos i dugove ostavili Kukuriku koaliciji on i njegov HDZ 2011. godine. HDSSB želi da ga se smatra modernom regionalnom strankom, a na izbore ih vodi pas rata Branimir Glavaš, nepravomoćno osuđeni ratni zločinac, uz koga stupa stranačka crna legija.

HDZ se kune u branitelje, a onda pljune na ikonu borbe za slobodu Sinišu Glavaševića. Prvak HDZ-ove liste u Dalmaciji, general Damir Krstičević, kaže u Jutarnjem listu kako njegova stranka želi »uključiti branitelje u sve društvene tokove, otvoriti im perspektive i potaknuti ih na rad i stvaranje«. A na umjesno pitanje kako to da to nisu napravili u svoja dva uzastopna mandata od 2003. do 2011., odgovara da »ne želi gledati u prošlost nego da se svi zajedno okrenemo budućnosti«.

Mnogi bi najradije da se zaboravi što je bilo prije jer to ima veze s onim teškim pitanjima koliko je tko dosljedan, častan, stabilan i dostojan povjerenja. Strategija bijega iz natrag u naprijed toliko je popularna jer cilja na to da se taj test izbjegne.