HAKOM, jedna od osamsto i pun kufer državnih agencija i sličnih tvorbi koje se financiraju iz proračuna, kupila je za blagdane poklone za poslovne suradnike i za svoje zaposlenike. Poslovnim partnerima darovat će 172 kravate i marame, za koje su platili 85.785 kuna iliti oko 11 tisuća eura, saznaje »24 sata«. Zaposlenici HAKOM-a, navodno ih ima 177, dobit će od firme ručnike i kape, jedan ručnik za 239 kuna, ukupan trošak 68.854 kune.

Ovakvo rasipanje na teret poreznih obveznika nije ništa novo za ovu agenciju čiji su osnivači Vlada i Sabor. Prije par godina, usred krize koja je pomela sve pred sobom, unajmili su u Zagrebu raskošan poslovni prostor od 6.000 kvadrata, a tražeći urede za najam u Splitu, pozvali su da im se obrate samo oni koji im mogu ponuditi »sanitarni blok s garderobom i tuševima«, zatim »glatke, zvučno izolirane zidove«, a uz to i »podove koji pri hodanju ne stvaraju topot«.  

Ne znamo kakve je božićne poklone, kupljene narodnim parama, dobila silesija državnih i lokalnih dužnosnika i koliko su ukupno iskeširali za darivanje okolo naokolo, ali ako je ovako kao i u HAKOMU-u, onda zbrajajte milijune i slobodno dajte mašti na volju. Jer kad jedan obični ručnik kupuju za 239 kuna – ma gdje li su ih samo našli, pa i mi se brišemo ručnicima i znamo koliko za njih dajemo – ne treba se čuditi ničemu.

Dok obični ljudi u ovoj zemlji nemaju ni za što, pa će večeras eventualno popržiti srdele, za klijentelu koja se napasa na državnom proračunu ima svega. Od Potomacovih svilenih kravata, do tuš kabina u uredima i bešumnih podova, da grandiozne umove u HAKOM-u ne ometa lupkanje cipela.  

Ima li štogod na ovo reći financ-ministar Marić? Ili onaj drugi Marić koji upravlja Ministarstvom državne imovine? Ili eventualno netko treći u ovoj vladi HDZ-a i Mosta koja ne prestaje trubiti o racionalnosti i dobrom gospodarenju? A samo molim neka se s ovakvim povodima ne javlja za riječ SDP, ni u njihovo vrijeme ništa bolje, ovo je samo nastavak u starom tonu. Pijavica sisa li sisa krv, promjene su samo prazna riječ za govornicu.

Pa ako njima uopće išta treba staviti pod bor na državni trošak, onda bismo im trebali zamotati u novine nekoliko skromnih pomagala, jeftinih darova, a korisnih. Plenkoviću, recimo, dobar komad žice za uzemljenje, da se iz salona spusti među ljude o kojima odlučuje. Zatim šiljilo, da svog govor izoštri tako da se bar ponekad razumiju njegovi stavovi. I uzde, da HDZ-ove ultraše parkira gdje im je u pristojnom svijetu mjesto.

Boži Petrovu ogledalo, da može razabrati kad su postupci njegove stranke i njega samoga kontradiktorni s mostovskim tlapnjama o moralu, poštenju i uništenju parazitske paradigme hrvatske politike. Bernardiću mali radio da čuje što ljudi u Hrvatskoj govore o njegovim reformskim kapacitetima i  izgledima u vrhu hrvatske politike. Bandiću krunicu da se moli za vječno prijeteljstvo s HDZ-om. Predsjednici države busolu da svakim svojim istupom ne izaziva ispravke pogrešnih navoda i neugodni podsmijeh iz međunarodnih krugova.

Naravno, taj bi tip darivanja igrao kad bismo mi odlučivali o njihovim paketićima, kao što ne odlučujemo. Kod nas je formula: naš novac, njima svilene kravate.