Sjećate li se onog predsjednika suda u jednom našem gradiću koga su prije nekoliko godina smijenili, pa se on zabarikadirao u svojoj kancelariji? Pobjeglo mi je i to ime, i ime mjesta, ali baš na tog nedostojnog tipa sa sudačkom iskaznicom podsjeća sada dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu, k tome još i doktor pedagogije, Vlatko Previšić.

S time da je dekanov slučaj, bez daljnjega, još sto puta gori nego ona mala cirkuska točka zaboravljenog provincijskog suca. Sučev ispad bio je samo komičan. Ovo što radi dekan Previšić tragično je, kukavno i opasno. I kad napokon bude morao otići, a mora što prije, to je naprosto o glavu, generacije će ga se sjećati samo kao Dekana Sramote. Brrrrrr.

Jer nikad nijedan dekan – do žalosnog pedagoga na papiru, Previšića – nije instalirao zaštitare da ga obrane od nepostojeće fizičke prijetnje koju vidi upravo u svojim studentima i profesorima. Nikad nijedan nije zabranio studentima da vješaju plakate na fakultetu, pozivaju na svoje sastanke i slobodno najavljuju svoje aktivnosti, niti je izdavao naredbe zaštitarima da potrgaju svaku studentsku pisaniju koju opaze na nekom stupu. I nijedan nije zaštitarima dao »oružarnicu« na samom ulasku u aulu jedne autonomne obrazovne institucije, u kakve čak ni policija ne smije kročiti osim u slučaju ozbiljnog kaznenog djela.

Također nijedan dekan u Hrvatskoj – da nastavimo niz – nije suspendirao prodekane jer se s njim oko nečega ne slažu, kao što je ovaj dekan presudio prodekanici Branki Galić jer se izjasnila protiv »ugovora o suradnji« s Katoličko-bogoslovnim fakultetom. Da bi poslije cijeli svijet pokušao napraviti budalom, tvrdeći da je udaljava jer je u svom kabinetu znala »preglasno slušati muziku«. Možda je poneki dekan, ponegdje, u ponekoj situaciji s kojom ne zna izaći na kraj, i poželio pozvati u pomoć sredstva sirove moći i sile, ali nijedan ipak nije. Osim, evo, pedagoga Previšića.

Svemu ovome dodaj dekanovo zaplotnjačko paktiranje s njegovim prethodnikom, a sada rektorom Damirom Borasom, da se sekularni i građanski Filozofski fakultet gurne u netransparentan podanički aranžman s katoličkom Bogoslovijom. Pa onda abruptnu suspenziju Studentskog zbora, samo da studenata ne bi bilo na sastanku o dekanovim postupcima i njegovoj smjeni. Pa dopiši i dekanovu erdoganovsku prijetnju da se više neće »tolerirati« Plenum studenata Filozofskog fakulteta, rijedak visokoškolski forum na kojem budući intelektualci raspravljaju o bitnim društvenim temama, a ne o tome je li studentska menza poskupjela za jednu kunu… Ma tko je Previšić da »tolerira« kako će se studenti i profesori okupljati i što će misliti!

Samo potpuno mahnit i pogubljen čovjek napravit će ovoliko nereda da osujeti svoju nasušno potrebnu smjenu. Nasušno potrebnu, da, jer silnik i diktator ne može voditi jednu humanističku javnu ustanovu, gdje se uvijek slobodno i široko mislilo i diskutiralo i gdje cenzura nije bila način ponašanja nikad, pa ni u vremenima vrlo teškima za ikakvu demokraciju. Sada je Previšić prijavio policiji neku navodnu anonimnu prijetnju smrću. Ali sebe, kao intelektualca, nastavnika, mentora i pedagoga, taj dekan sramote već je ubio sam, svojom vlastitom rukom.