Ili HDZ-ova ljuta desnica nervozno pjeva svoj posljednji labuđi pjev, ili će svileni Plenković uzmaknuti.

Koju od te dvije solucije stvarno imamo na stolu, bit će definitivno kad HDZ-ov kandidat za mandatara predstavi svoje nove ministre, ili točnije, čim objavi ime ministra kulture. Ako bi Hasanbegovića ponovno posadio u stolicu, bila bi to velebna pobjeda karamarkovske struje, ogrnute šinjelom povijesnog revizionizma. Ako Haso izvisi, tek tada može ići dalje priča o »novom HDZ-u« i velikim promjenama u stranci, koje će, prema najavi novoga gazde, »uskoro uvidjeti cijelo hrvatsko društvo«.

Dakle, iz svoje posljednje bitke, Hasanbegović, po svemu sudeći, izlazi poražen ma koliko se batrgao i gurao svima pod nos svojih 11.898 preferencijalnih glasova. Pa svehrvatski rekorder u preferencijalnim glasovima je Zoran Milanović, naslagao ih je 42.265, čak devet tisuća više od Plenkovića. Pa je svejedno morao otići iz politike, a vladu sastavlja konkurent iz HDZ-a.

Ako se Plenković doista odlučio zasvagda riješiti Hasanbegovića, postupio je vrlo racionalno. Za njegov HDZ glasalo je na izborima 682.000 birača od ukupno 3,8 milijuna. Znači da je HDZ, premda relativni pobjednik, dobio zagovor samo 18 posto osoba s pravom glasa. Sa 13 zastupnika Mosta i 8 manjinaca, HDZ može sastaviti brojčano stabilnu vladu, ali za velike promjene koje čekaju Hrvatsku potrebna je puno šira podrška u društvu nego što je HDZ-ovih 18 posto biračkog tijela. Ponovno gurnuti velikoj većini Hrvatske prst u oko s Hasanbegovićevim fanatizmom i radikalizmom – pri čemu su strankama desnijima od HDZ-a birači dali jedva i mrvu glasova – Plenković bi sam sebi pucao u trbuh. Nastranu to što su svijet novog vjerojatnog premijera i svijet bivšeg ministra kulture vjerojatno dva svijeta. Ni gola politička računica nije na Hasinoj strani. Ne smjenjuje njega Pupovac, kao što je pokušao podvaliti javnosti, nego je isključivo on sam smijenio sebe.

Istina, Plenkoviću će se, nakon Hasanbegovića, otvoriti drugi srodan problem, a to je kako će smiriti HDZ-ovsku desnicu, sve one Culeje, Kujundžiće i razočarane Glasnoviće. Ali polako, čovjek ima prilično dobre živce, a i para u proračunu, a to su aduti koji nisu za baciti.