Vidjela sam nekidan u dućanu Ivu Sanadera. Lijevom rukom gurka kolica, desnu drži ženi na ramenu. Nabasati na njega u banalnoj običnosti – kao da si susreo prikazu iz odavno zaboravljene prošlosti. Odvrtilo se samo nekoliko godina, a jedva da se uopće sjećamo tog vremena kada je Sanader malim prstom mijesio i stranku i državu.

Svi u HDZ-u bili su ushićeni ako mu mogu otrti barem prašinu s cipela. Danas je kao prozirni dim, gomba se sa svojim kaznenim procesima, tamo negdje, izvan ičijega interesa. Nema naslovnica, samo pokoja mala sudska vijest. On je, doduše, otišao sam, ali samo minutu prije nego što će ga baciti u bunar strašni sud promjene.

Nakon ovih izbora, imamo novi val prinudnih odlazaka. Karamarko je još prije odletio i nema mu više nigdje ni traga, ni glasa, poslije izborne noći povukao se i Milanović. Šefovi najvećih stranaka, ma kako različiti i suprotni, pali su zapravo zbog sličnog razloga. Nisu prepoznali duh vremena. Most je bio predmet opće sprdnje u medijima kad je rekao da i jedan i drugi trebaju otići, ali evo, u razmaku od par mjeseci, ipak odoše obojica.

Najgori pomor nastupio je na stranačkoj sceni crne desnice. U dvije »pravaške« koalicije, nigdje ni zajedno nisu dobacili ni do koljena izbornom pragu, neće u Saboru imati nijednog bojovnika, pokrio ih je potpuni mrak, bez sunca i mjeseca. Tepeš je dobio 201 preferencijalni glas, nije bilo druge nego ostavka.

Danijel Srb također prepušta HSP novim snagama. Ruža Tomašić poklopila je poraz izjavom da joj se ovo više ionako ne da jer će postati baka. Miroslav Rožić ponovno se vraća u političku anonimnost. Đapić i stari Anto Kovačević zaliveni su vrućim uljem.

Logičar bi se morao pitati kako to da se donedavna činilo kako cijela zemlja odjekuje od radikalističkih bubnjeva, a na izborima se sve to raspadne. No pravaši su se očigledno nakrivo kladili. Simpatizeri desnih politički stremljenja igrali su na sigurno i uložili su pare u HDZ-ov desni tabor, Hasanbegović, Bruna Esih, Culej, Kujundžić… Sad je samo pitanje koliki će i tu biti prinos, odnosno hoće li Plenković svoju ekstremističku frakciju držati po strani ili će im dati vidljivost i visoke položaje. To je ujedno najveći test njegovih proklamacija o korjenitim promjenama u HDZ-u.

Odsvirao je i Bandić, njegova »premijerska« stranka nije zaradila ni jednog zastupnika. U Zagrebu, gdje dela što ga je volja s proračunskim milijardama, ljudi se više ne daju prevoditi žedni preko vode. Nije dobio prolaz ni njegov kompanjon Čačić koji mu je nosio listu u trećoj jedinici. Navodno lokalno megapopularnom nekadašnjem potpredsjedniku Vlade i njegova je vlastita sredina sada pokazala čistu figu. Politički su upokojeni Baldasar, Miodrag Demo, posvuduša Ljubo Jurčić i svi drugi s kojima je Fontana jurišao na zvijezde. Na lokalnim izborima oprostit će se konačno i od gradonačelničke funkcije.

S jednim jedinim mandatom u Slavoniji, izblendava se zauvijek s ekrana i Branimir Glavaš. Mesić nije uspio s preferencijalnim glasovima. Jambo nije ušao u Sabor. Živi zid se već ponovno raspada, a u ropotarnicu povijesti odlaze i prebjezi koji su se k Sinčiću dovukli iz Mosta.

Stara garda više ne igra. Hoće li novi biti bolji, tek ostaje da se vidi.