Novac je postao novi idol, novi bog – tako je suvremeni svijet s gnušanjem prekorio, u prigodnom intervjuu Večernjeg lista za Velu Gospu, kardinal Vinko Puljić. I ne možeš se ne složiti, vjerovao u boga, bilo kojega, ili ne, sasvim svejedno. I tu katoličko svećenstvo, koje se voli zgražati nad opsjednutošću zlatnim teletom imetka, igra na sto posto sigurno. Svjetska dobra u rukama su minimalno malog broja nezamislivih bogataša, sve više i u Hrvatskoj, a o pauperiziranoj Puljićevoj Bosni da se i ne govori. Društva se divljački raslojavaju. Ne trebaš biti Piketty, ni Stiglitz da ti to bude jasno. Sirotinja raste progresivno.

Naš narod masovno se hrani iz smetlarnika, većina ne može skucati ni za cipele, ni za struju, dok moderne vlastele razbludno troše, razbacuju i gutaju Perrier Jouet Champagne. Oko sedam tisućica dolara boca, ohoho više nego prosječna plaća trudbenika u Hrvatskoj i dosta drugih zemalja Europe, koja je socijalno ipak puno sretniji pejzaž od većine drugih.

No izgleda da kardinal, koji popuje o skromnosti i pobožnosti u napadnoj grimiznoj opravi, dizajnerskim naočalama i u stolici muzejskog tipa, ne kapira da ljudi imaju oči, dar zapažanja i mozak. Pa znaju da je upravo kardinalova Crkva jedan od tih nezasitnih koncerna, optočenih zlatom i briljantima i odbojnih u svome bogatstvu, koji godišnje zarađuje milijarde dolara. A i to im je uvijek malo i vječno traže još i još, pri čemu su ovi ovdje šampioni. Licemjere nije teško prepoznati, pa ni kad se zaklanja iza Boga i Svete Marije.

Pa evo, u Zagrebu im je država, kako se to kaže, »vratila« kompleks goleme vrijednosti koji su tražili za Katoličko sveučilište. Prošlo je nekoliko godina, škola je stvarno otvorena, no prvo su veći dio iznajmili. Hrvatskim izvoznicima, školi za međunarodne odnose Dag Hammarskjold, poslovnom institutu Callidus, trgovačkom društvu za nekretnine Solicitudo, još dvjema privatnim školama, Algebri i Katedri te Cotrugli Business Schoolu.

A onda su se proljetos pojavili radnici i dizalice, koji na dijelu tog crkvenog posjeda sada podižu dvije visoke, elitne, poslovno-stambene zgrade.

Nije, naravno, skromnim i isposništvu zavjetovanim kardinalima i biskupima palo na pamet da u višku prostora, koji im je prebacila galantna država, udome nevladine organizacije koje se bave humanitarnim radom, bolesnima, nemoćnima i bijednima, nisu tamo doveli siročad da se o njima brinu. Nego su darovanu nekretninu unovčili, poput pravih mletačkih trgovaca.

Neka Puljić i društvo, uostalom, pročitaju komentare čitatelja ispod njegovog intervjua, a u svima je poanta ista. »Novcu se upravo Crkva najviše klanja«. »Drže prodike kao da žive u špiljama na suhom kruhu i vodi iz bunara«. »Hahaha, a naplaćuju sve što se može, krštenje, krizmu, misu, blagoslov kuće, pogreb«. »BašCrkvase našla kritizirati materijalizam! Neprocjenjivo!«. »Neka prijeđu s riječi na djela pa neka se odrekne novca iz državnog proračuna«. »A što reći kad vidiš biskupa koji izlazi iz sportskog BMW-a«. »Kardinale, krenite vi prvo od sebe!«

Da, ovaj kapitalizam se mora promijeniti. Ali prije njega ga bi to bila dužna učiniti bašCrkva koja pedantno broji sve grijehe i zastranjenja. Osim svojih.