Na lijevo i na desno preslaguju se koalicije. Dio HSS-a ne bi sa SDP-om, drugima je puna kapa HDZ-a. A i jedni i drugi ih, naravno, vabe za dobru cijenu. Ako priđu k njemu pod šator, Milanović daje seljacima četiri do pet mjesta u Saboru i resor poljoprivrede, a možda bi se Beljak mogao nagoditi i za potpredsjednika Vlade. On naginje savezu sa SDP-om, a kažu da takvo raspoloženje preteže i u Glavnom odboru. Ljuti su da ih je HDZ prevario »nagradivši« ih samo jednim saborskim mandatom premda su na izborima zaradili nemjerljivo više glasova nego drugi partneri Karamarkove koalicije.

Uglavnom, ključni sastanak u HSS-u je danas pa će se vidjeti kamo će se voda okrenuti dok jedni guraju ovamo, a drugi onamo. Eurozastupnica Marijana Petir ne bi mijenjala partnere jer joj je suradnja sa socijaldemokratima neprirodna. Kaže: »Ne dijelimo iste vrijednosti i zato mi je Milanović neprihvatljiv«. Što se tiče stavova koje čujemo od izrazito klerikalno orijentirane Petir, ona je potpuno u pravu. Sjetit ćemo se da je 2009. jedino ona u Saboru glasala protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije koji su, kao civilizacijsku stvar, podržali baš svi ostali. Doduše, dok se uspinjala u političkoj karijeri, sadašnja principijelnost oko »vrednota« nije je spriječila da prihvati mjesto glasnogovornice kampanje Stipe Mesića, s kojim pogotovo nije ni približno na istoj valnoj dužini oko uvjerenja koja zastupaju.

No, o pogledima na svijet i vrednotama apsolutno treba iskreno raspravljati, i to nadugo i naširoko, premda manje uspješne stranke to često ne čine. Radije kalkuliraju s darovima koje im obećavaju veliki partneri, trguju i trče kovati savezništva iz golog koristoljublja. Za dobitak od nekoliko mandata, koje sami ne mogu osvojiti, ne gleda se konju u zube.

To je upropastilo nekad ugledni HSLS, koji više ne postoji, osim na papiru. To je koštalo života i HSP, koji je toliko propao da, na čelu s vođom po imenu Srb, tavori na nula cijelih i nešto posto glasova. A ta kazna nije mimoišla ni HSS. Ulijenili su se i orijentirali na strategiju vegetiranja u koalicijama po formuli tko da više. Nisu se razvijali. Nisu brusili politike ni stvarali jake osobnosti. Nisu se krvili oko ideja i svjetonazora, pa čak ni oko »seljačkih« programa u koje se neuvjerljivo zaklinju po logici svoga izblijedjelog imena. I zato se nisu ni osposobili za samostalan izlazak na izbore, kako je jučer rekao jedan njihov stari član.

I tako nitko živ danas doista nije načistu dijele li oni uopće ikakav, pa makar i minimalan, zajednički set vrijednosti. Pa naravno da ne, jer bismo inače za njega svi znali. Zbog toga i jest moguće da su Marijana Petir i dio HSS-a danas oko koalicije na jednoj strani, a drugi na posve suprotnim pozicijama. A k tome sva ta rakova djeca zajedno sjede u vodstvu stranke, stolice jedna do druge, a misaoni radijus kilometarski. Stoga će se do odluke u HSS-u danas morati brojenjem i nadglasavanjem, da se vidi koji su jači. A motivi će (opet!) biti pogrešni: ne važne stvari u koje se vjeruje, nego vrijednost ješke koju im bacaju HDZ i SDP. Zato sam se oko zabrane predizbornih koalicija skoro počela slagati sa Željkom Markić. Kad bi HSS, HSLS, HNS i svi drugi morali na izbore sami, društvo bi se valjda malo otrijeznilo i primilo se posla.