Već su medijski komentatori priredili srdačnu dobrodošlicu Andreju Plenkoviću koji se samokandidirao za Karamarkovog nasljednika. Uz bubnjanje Vladimira Šeksa i briselske ekipe HDZ-ovih europarlamentaraca, hvali ga se jer je iskusan diplomat, jer kod njega nikad nije primijećen ekstremizam, jer je uglađen i jer zna nastupati na materinjem i još četiri jezika.

I šira javnost zadovoljna je što čuje da bi na kormilo HDZ-a napokon mogao doći jedan takav čovjek jer izgleda kao netko staložen, demokratski obrazovan i istreniran za dijalog. HDZ je velika stranka, kojoj naginje oko četvrtine biračkog tijela, i nakon još jedne mračne faze, generalno je važno da se u njoj dogode bitni kadrovski i civilizacijski obrati, a ne samo brzopotezna predizborna zamjena predsjednika. Uostalom, tek kad se HDZ iskreno pozicionira među kultivirane konzervativce, koji doista drže do abecednih vrijednosti demokracije, postat će moguća ozbiljnija transformacija ovog našeg zapuštenog društva.

Kako mu se sviđa Hasanbegović?

Budući da iznad svega toga lebdi veliki upitnik, palo mi je jučer na pamet da pitam ljude na Fejsbuku što uopće znaju o Plenkoviću, a prvi od komentara bio je ne samo urnebesan, nego i poučan.

– Plenković je poznati hrvatski vinar, koji je, na žalost, umro početkom ove godine. Vina su mu bila vrhunska, vjerujem da su i danas – napisao mi je jedan mlađi čovjek priloživši i novinski članak o Zlatanu Plenkoviću.

Ova mala komedija zabune najbolje ilustrira ovo o čemu ovdje govorimo. Prezime Plenković poznato je ljudima po vinaru s Hvara, a ne po Andreju Plenkoviću, koji želi Karamarkov položaj.

No neki drugi, koji su s njim imali posla, opisuju ga kao velikog radnika, sposobnog i pristojnog. To su dobre osobine, premda, čini se, ipak vrlo upitne za njegove nove ambicije.

Sadašnji Vrhovni sovjet HDZ-a već mu je počeo sapunati dasku. Takav kakav jest, ovima očito nije po mjeri.