Kad se manična epizoda s ovom političkom garniturom napokon završi, Karamarkovom HDZ-u, stranci koja je sklepala jedan u teoriji nepoznati, upravo frankenštajnovski model državne vlasti, tek slijedi unutarnja idejna reforma.

Za naredne izbore, sve ankete im prognoziraju pad. Ukupno: poraz. I bit će doista ogromno olakšanje riješiti ih se bez obzira na to što je veliko pitanje kako će se prerasporediti iznervirana volja birača, odnosno hoćemo li dobiti predispozicije za funkcionirajuću vladu koja može ne samo durati četiri godine, nego i provesti ključne društvene promjene.  

No, bez obzira na to, važno je da ovi naprosto odu. HDZ i cijela Vlada sada su, srećom, na pola koraka do izlaznih vrata, u uspjeh Karamarkove grčevite, a u svojoj srži koruptivne operacije preslagivanja, čak i njegovi vlastiti ljudi vjeruju manje nego da će sutra na Zagreb pasti snijeg.

Osim svega ostaloga u čemu je promašio, Karamarko je promašio i s kalkulacijom da se skoro svakoga nečim može kupiti. No to je sada već sve manje važno. A ono što za sutra jest važno je to da HDZ, jedna od ključnih političkih stranaka Hrvatske, uz koju se uvijek vezalo 20 do 30 posto birača, mora izvući određene pouke iz ove mučne epizode u koju su zaglavili državu pod promašenim i sadržajno praznim vodstvom Tomislava Karamarka. Preslagivači su, dakle, ti koji se trebaju presložiti.

HDZ-ovog europarlamentarca Andreja Plenkovića, koji je možda prvi vjesnik tih nužnih promjena, ne znamo dobro. On je još uvijek mačak u vreći. Ali posve je sigurno da HDZ ne može računati na ugodnu budućnost ako njegovi glavni ideolozi ostanu povijesno pogubljeni Hasanbegović, zapjenjeni biskupi koje, jednog po jednog, smjenjuje papa Franjo, likovi iz HSP-a Ante Starčević, inače smiješni, ali vrlo opasni kad ih se postavi na najviše pozicije u državi, Viktor Orban te svjetonazorski talibani iz kruga Ilčića i Željke Markić.

Pučani iz EU upozoravali su ih na vrijeme da u najviše političke institucije ne tegle sa sobom faktično marginalne ultradesne snage, ali Karamarko je mislio da zna bolje. Ekonomskih ideja nije imao. Dok je divljao na najjače da dobije pod svoju kontrolu tajne službe i MUP, resor gospodarstva prepustio je Mostu lakše nego što bi susjedu poklonio staru metlu da pomete dvorište. HDZ-ov Darko Milinović diskretno dopušta da je, u jurišu na vlast, »trebalo malo smanjiti ideološke tenzije«, ali onda taj kurs ipak opravdava s argumentom da je HDZ uspaljenom retorikom do sada ipak dobivao sve izbore.

No taktikom hajkanja na bivšu »nenarodnu i nehrvatsku vlast«, Jugoslavene, boljševike, udbaše i izdajice domovine, plinskim bocama, šupljim hrvatovanjem, crnim odorama, razbijanjem ploča i cijepanjem kolona u Vukovaru – Karamarko je prije pola godine ipak podbacio u toj mjeri da se poravnao sa SDP-om, s čijom su vladom građani u cjelini imali razloga biti vrlo nezadovoljni.

A, kao što vidimo ne samo iz njegove afere, nego i iz optužnica koje se podižu jedna za drugom, i priča o novom poštenju, čistim rukama i zarađenim diplomama u HDZ-u bila je lažna.  

Možda se HDZ neće znati presložiti, ni odcijepiti od Karamarka, kao što nisu znali ni voditi državu. No onda je to siguran put u crne dane.