Album ekskluzivno hrvatskih čudesa raste i buja. Dosadašnji šef obavještajaca uz hrvatsko, ima i državljanstvo SAD-a, a novi je nositelj državljanstava Republike Hrvatske i Republike Francuske.

Trakavica je jučer završena. Saborski odbor izglasao je podršku Danielu Markiću za mjesto ravnatelja SOA-e. Nakon natezanja koja su trajala tri mjeseca, odlazi Dragan Lozančić, čiju je smjenu pokrenula predsjednica države.

Sve već znamo o toj aferi koja je buknula zbog toga što su agenti SOA-e, zakonito prisluškujući Mamića pod sumnjom da je počinio kaznena djela, kolateralno okrznuli i njegovu prijateljicu, šeficu države, te o sukobima u vrhu vlasti koji su se tim povodom rasplamsali između Karamarka i predsjednice Grabar-Kitarović s jedne strane te Oreškovića i Mosta s druge. Sve je to sada ad acta.

No, kao eksces nam ostaje činjenica da hrvatsku obavještajnu agenturu, iz ciklusa u ciklus, vode ljudi koji imaju dvojna državljanstva, dapače, državljanstva jedne pa druge utjecajne svjetske zemlje. To izaziva podsmijeh u diplomatskim krugovima EU-a. A budući da Hrvatska s tim očito nema problema, svatko tko se pita kako to, može zaključiti jedino da je naša zemlja neki tupavi bantustan u kome političkim elitama ama baš ništa nije jasno. A što drugo kad je Milanović 2012. doveo Amerikanca Lozančića, a Orešković sada Francuza Markića?

Ovih dana u Hrvatskoj je boravio povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe koji je izjavio kako ga je »zapanjilo« koliko naša Vlada ne razumije ozbiljnost situacije u kojoj se predstavnici manjina osjećaju sve ugroženiji zbog porasta netolerancije u hrvatskom javnom prostoru. Očigledno je da isti tip nerazumijevanja na istim adresama prati i ovo o čemu mi ovdje govorimo.

Jer, iako nema zakonskih prepreka da bilo koje mjesto u establišmentu preuzme dvojni državljanin, pa tako ni mjesto ravnatelja SOA-e – uostalom i premijer nam je Hrvat i Kanađanin – stvar je elementarne pameti da se barem na osjetljivu poziciju u obavještajnoj službi ne postavlja osoba kod koje se već i formalna obaveza prema interesima druge države, može s pravom smatrati kompromitantnom, osobito u kontroverznim situacijama.

I Lozančić i Markić stručni su i iskusni ljudi, no ne samo mašta, nego i iskustvo lako mogu zamisliti zaplete u kojima se kod dvojnog državljanina pojavljuje sukob lojalnosti. SOA nas štiti od terorizma, organiziranog kriminala, ekstremističkih skupina, špijunaže stranih obavještajnih službi i drugih diverzija na ustavni poredak koje mogu imati i međunarodni karakter, ali i od svih inozemnih interesa koji se u naš prostor donose u rukavicama, a suprotni su interesima hrvatske države i građana.

Nije rečeno da će se test lojalnosti pojaviti, niti da bi on kod Lozančića, ili sada Markića, prevagnuo na onu drugu, krivu stranu. Međutim, i sama mogućnost da se kod građana pojave sumnje, pa čak i sasvim glupe teorije zavjere, dovoljan su razlog da se u takve eksperimente ne ulazi. Zato u EU i drugim uređenim predjelima svijeta nećete nigdje naći to što imamo ovdje. To se naprosto ne radi. Može li netko uopće i zamisliti da na čelu CIA-e ili MI5 bude dvojni državljanin? Ali ovo je Hrvatska, kriterija nema.