Karamarko može biti zadovoljan. Tragikomična pljačka u zgradi MUP-a u Zagrebu, gdje je nepoznati počinitelj trijumfalno obio  sef načelnika Službe organiziranog kriminala Željka Dolačkog, pomela je pola policijskog vrha države.

Mostov ministar Vlaho Orepić postupio je po pravilima dobrih običaja i skinuo glave cijelom ešalonu svojih suradnika na čelu s ravnateljem policije. U resoru vlada opsadno stanje, provode se istrage.

Svi zaposlenici lokacije u Heinzelovoj ulici, od rukovodilaca do čistačica, bit će ispitani na detektoru laži. Novi ljudi imenovani su jučer na mjesta smijenjenih, uspostavlja se novi poredak.

A šokirani građani na račun represivnog aparata serijski zbijaju gorke i sarkastične šale uz koje ide i to da već znamo poimenice tko je sve iz Srbije umiješan u aferu pranja novca u Panami, ali za Hrvate nemamo pojma.

Doista nikad nismo čuli za ovakav upad u policiju, ovakvu bjelosvjetsku sramotu, nešto slično možda se nekad, negdje, dogodilo u bespućima Latinske Amerike, ali od takve usporedbe ne bi nam ionako nimalo laknulo, samo bismo se još više naježili. Sada je najveći interes javnosti da se barem brzo otkriju počinitelji, naredbodavci i motivi.

No stvari bi bile još i relativno jednostavne da se vlast oko svega toga ne suočava i s jednim golemim i drastičnim političkim problemom, amalgamom nesigurnosti, sumnji i straha.

Ovih dana smo se, naime, na sto strana mogli osvjedočiti kako skoro nitko od građana ne vjeruje da pljačka u zgradi MUP-a nije pozadinski  inscenirana kako bi cilj mjesecima traženih smjena u MUP-u napokon bio ostvaren po kratkom postupku, a neposlušni ministar Orepić efektno i nepobitno pritjeran uza zid.

Otvoreno se sumnjiče Karamarko i obavještajno podzemlje. Konstrukcija je otvorena i nedvosmislena, ljudi kažu: Karamarko je nasapunao dasku Mostu.

Jedan portal otvorio je anketu koja pruža dobre indicije o tome što narod misli. Osim jednoglasnog zgražanja i izražavanja nepovjerenja prema aparatu države, kome se ološ može ovako urnebesno narugati, skoro pa opći stav je taj da je pljačka u MUP-u namještaljka s političkom pozadinom. To isto nagađanje bez dokaza naširoko kola po kafićima i u privatnim razgovorima. Ključna riječ je: prozirno. Ali i s takvim zastrašujućim scenarijem evidentno računa i sam ministar.

– Vrlo je moguće da se radi o ljudima iz sustava koji su na ovaj način željeli diskreditirati policiju – izjavio je Orepić odrešito garantirajući da će »provalnici i odgovorni biti brzo poznati«.

Da su ovo omogućile osobe iznutra, o tome nema apsolutno nikakve sumnje. Tko je drugi mogao znati da su novac i zlato točno na tom i tom katu, u toj i toj kancelariji, u tom i tom sefu, i kako se tamo gdje žele može ući neopaženo. No sudbinsko je pitanje jesu li izvođači bili na daljinskom upravljaču iz političke vrhuške i čiji su prsti na tim tipkama, ili ipak nisu.

Zato svima na odgovornim funkcijama, od premijera pa nadalje, mora biti prva stvar da se ovaj skandal najvećom brzinom razmrsi, da se sazna puna i cijela istina i da sve sumnje budu razriješene.

Neizvijesnost je opasna i otrovna. Utjeruje strah u kosti. Provalnici su možda već izvan zemlje. Pa da li da i mi ostali – naprosto odemo?