Tek su mjesec dana u sedlu, a finom demokratu Timu Oreškoviću te Karamarku i Petrovu već je pala na pamet divna ideja da će se policijskim kordonima ograditi od javnosti. Prije Vlade, u četvrtak, na Markov trg postavljena je policija da tijelima zaštiti ministre od novinara i novinarskih pitanja, a opozicija je jučer u Saboru zatražila da se kaže zbog čega i s kojim pravom vlast sprečava da informacije o njenom radu dođu do naroda. Objašnjenja iz vladajuće garniture nije bilo. Ne znamo tko je točno naredio da se pred reportere postavi policijski živi zid, ali to je skoro pa svejedno, jer je samorazumljivo tko iza toga stoji.

Što je sljedeće, vidjet ćemo. Ali očito se stvara monološka paradigma odnosa vlasti s društvom. Mi ćemo govoriti kad i ako nam se prohtje, a vi izvolite slušati. Jedino se Šator pita što želi, od svih drugih se očekuje da stoje u stavu mirno, bez suvišnih zašto, kada i kako, ili će biti delegitimirani kao izdajice i prodane duše.

Umjesto da se, barem jednom mjesečno, u Vladi organiziraju konferencije za medije, te da su ministri na dispoziciji oko toga što rade, pod koju cijenu i s kojim ciljevima, opet se, kao i u doba Sanadera, od vlasnika medija traže frizirani  intervjui, HDZ-ove perjanice otvoreno nazivaju novinare pogrdnim imenima, a prilozi u kojima se jasnim dokazima razotkrivaju postupci koji ne priliče javnim funkcijama proglašavaju se »javnim linčem« i »naručenim podmetanjima«. I uz to se neprekidno insinuira da su novinari plaćenici krugova koji su protiv Vlade, protiv branitelja, protiv Hrvatske…

Tajne službe trebaju im da uspostave kontrolu nad društvom. Kultura im je trn u peti jer po definiciji misli slobodno, dakle, »subverzivno«.

Pa evo, sve to upravo gledamo sada i ovdje, u realnom vremenu. Policija pred Vladom. HTV. Lozančić. Slučaj Hasanbegović. Sve po redu i baš kako treba.