Svi su zinuli od čuda kad je objavljeno da će Drago Prgomet predstavljati predsjednicu Republike na svečanosti u Vukovaru, povodom završetka razminiranja županije. Jedni su to shvatili kao osvetu Petrovu i Mostu jer opstruiraju smjenu šefa SOA-e, drugi kao predsjedničin pokušaj pridobivanja Prgometa za račun Karamarkove tanke većine, treći kao poruku predsjednice svima da je se paze jer ona radi što želi.  

Ali sve je to ispalo puno manje važno od činjenice da je Drago Prgomet održao snažnu lekciju kompletnoj hrvatskoj političkoj eliti demonstrirajući kako bi se u javnoj komunikaciji trebala ponašati svaka zrela i odgovorna javna osoba, a pogotovo političari.

Velika je šteta što je Prgomet saborski zastupnik male stranke, maloga utjecaja i medijskog dosega. Pa kao što nema nikakve nade da će se za njim povesti oni koji propagiraju Kevine jame, plinske boce, utjerivanje straha manjinama i medijima i politiku »oko za oko, zub za zub«, tako ne treba očekivati niti da će njegove blagotvorne riječi doprijeti do neukih masa kojima su gore spomenuti bukači, kao i njihovi povijesni parnjaci, uvijek umjeli vrlo uspješno manipulirati.  

No u ovoj općoj histeriji koja je poslužila kao supstitut za reforme, barem će ostati  zabilježeno da je nekadašnji Karamarkov zamjenik na čelnoj poziciji u HDZ-u, kasnije jedno od glavnih lica Mosta, a sada samostalni strijelac, iskoristio jednokratni angažman u svojstvu izaslanika predsjednice Republike da opomene sve političke aktere te ih pozove na razum i činjenje dobra, a ne zla.

Učinimo domovinu, rekao je, zemljom u kojoj jedni druge nećemo procjenjivati po vjeri, naciji ili ideološkoj pripadnosti nego po vrijednosti naših karaktera, zemljom u kojoj su pobjednici pravedni, slabiji zaštićeni, a napredak zajednički. Svaki život izgubljen u ratu je ljudski  život. Naša pobjeda ne smije biti trijumfalističko dokazivanje fizičke moći hrvatskog naroda. Pobjednik koji ne zna praštati sije klice novih razdora i budućih zala.

Iako Prgomet u Vukovaru nije nikoga spominjao, jasno je da je među njegovim adresatima prvenstveno HDZ, koji ga je, istoga takvoga kakav jest, u proljeće 2012. posjeo ravno uz bok Karamarku.

No bilo je to, očito, neko drugo raspoloženje nego što je ovo današnje, jer vrh te iste stranke danas nalazi svoj rezon u huškanju ratnih stradalnika i raspirivanju antićirilične revolucije, u pripremanju popisa izdajnika, prijetnjama da će se slobodu govora satjerati u četiri zida, te u emitiranje totalitarnih sentencija tipa one najnovije da biti protiv HDZ-a znači biti »protiv hrvatskog naroda«.  

Ali na ovo Prgometovo ne treba uši začepiti ni Zoran Milanović, koji je na HDZ-ove uvredljive i populističke provokacije uvijek reagirao kao tuk na utuk, ljuta trava na ljutu ranu, i tako pomogao ložiti peć u kojoj sada gori cijela Hrvatska.

Ima od Prgometa što čuti i premijer Orešković, koji bi vatru gasio iz fotelje, preko Fejsbuka, umjesto da stane pred javnost kao državnik i jasno kaže što treba. A izaslanikova poduka, kako ironično, ide i samoj predsjednici nakon što je onako prosto, nedostojno i grezo odgovorila na zabrinjavajuće pismo Milorada Pupovca. Baš da vidimo hoće li ga itko poslušati. Pa da se prestane paliti i počne gasiti.