Probili su uši ponavljajući kako ne žele ulaziti u svjetonazorske rasprave. To je mantra Mosta, a i nominalnog premijera Oreškovića, a toj se političkoj stilistici zakratko bio priklonio čak i Karamarko, prije nego je opet puknuo na živce u Imotskom.   

No, od te priče nema ništa. Ova Vlada još nema ni tjedan dana staža, jedva da su stigli preuzeti ključeve ministarstava, nismo još uspjeli čuti ni tri prostoproširene o planovima, a Hrvatska izgleda kao ratna zona u kojoj se kopaju rovovi i fijuču granate.

U funkciji ideološke komisije koja motri kompletno društvo, zagrebačkim ulicama marširaju zastrašujuće kolone novoga SUBNOR-a iz Savske 66. Ako to institucije ne obeshrabre, a ne vidi se da hoće, u šator će se uskoro na atest podobnosti morati nositi filmovi i knjige prije nego što ih se pusti u distribuciju. To je, uostalom, i najavio njihov momak Mijo Crnoja, slučaj za koji je, od njega samoga, puno važnije da je on bio ministarski izbor Tomislava Karamarka. O Domovinskom ratu ubuduće će se, dakle,  morati snimati samo domoljubni filmovi.

Pa naravno da u društvu počinje ključati kad veterani Đure Glogoškog pod prozorima skandiraju »Za dom spremni«  neposredno pred Dan sjećanja na holokaust. A nelagodu sigurno ne umanjuje ni osjećaj da su se s HSP-om Ante Starčević i direktno proustaškim HČSP-om u vlasti – za taj tip revizionizma otvorile sve pozornice.

Atmosfera izvanrednog stanja vlada i na društvenim mrežama, gdje se sukobljavaju građani koji se, iz protesta, sami upisuju u Crnojin registar izdajnika te, s druge strane barikada, pristaše Karamarka, Crnoje i crnine generalno. Prijeti se skidanjem glava. Ušutkivanjem. Protjerivanjem.

Iza svih paradnih priča o borbi za posao i bolji životni standard te teatralnih poziva na prekid ideoloških sukoba, s najviših se instanci narodu šalju posve suprotne poruke. Ministar, primjerice, može postati lik koji imovinski spor rješava prije suda tako da, naprosto, susjedu zavari vrata. Da izbjegne plaćanje poreza, prijavi se na lažnu adresu. A svim budalama koje se drže reda drsko poručuje da namjenski stambeni kredit Ministarstva branitelja od 56.000 eura, s povlaštenom kamatom, može, ako ga je tako volja, potrošiti čak i za put oko svijeta.

Umjesto o reformama, ljudi u vijestima – kao pod normalno – gledaju kako uglednoj novinarki Mirjani Rakić, sada predsjednici Vijeća za elektroničke medije, na radno mjesto upada kokainski brat Velimir Bujanec da bi joj, u bijednom performansu, pokušao tutnuti u ruke četničku kapu. U toj sramoti sudjeluju ne samo likovi poput Zdravka Tomca, nego i potpredsjednik Sabora, koji će zakonsku zaštitu društva od drastičnog govora mržnje nazvati – »verbalnim deliktom«.

A da takvim svinjarijama kažu stop, ne oglašavaju se ni jednom riječju ni predsjednik Vlade, ni Petrov, a još manje Karamarko. Dok se uvredama izvrgava Vijeće koje je dobilo mandat Sabora da bi provodilo hrvatske zakone, najodgovorniji ljudi u državi šute.

Oko svega toga čak se i u samom HDZ-u lome koplja. Ima i kod njih pristojnih ljudi koji ovo ne žele. Ali moć je očito u rukama neodgovornih ekstremista. Društvo je rastrojeno jer je strah da se Hrvatskoj crno piše opravdan.