Pod okriljem mrkle noći, počela je pred vratima APN-a, državne Agencije za pravni promet i posredovanje nekretnina, jagma za stambene kredite koje će subvencionirati država, odnosno porezni obveznici. Poimence odabranih 10 banaka koje će građanima moći davati te kredite, poslale su svoje kurire da već oko ponoći stanu u red, sa slancem u ruci i kavom za van, i čekaju otvaranje Agencije u 7 i 30. U crnim bankarskim torbama, spremni za urudžbiranje, čekali su zahtjevi onih zainteresiranih građana koji su bankama, prije nego što je otvoren lov, uspjeli dostaviti traženu kreditnu dokumentaciju.

Tko doista dobiva kredit za stan ili gradnju kuće od maksimalno 100.000 eura i rokom otplate ne kraćim od 15 godina, na način da mu država plaća pola rate prve četiri godine, odlučit će u doglednom roku državni APN. A kad dođe kraju iznos koji je Vlada namijenila za te subvencije, ispod crte će ostati nepoznat broj onih koji su do roka uspjeli predati bankama zahtjeve i koji su propisane uvjete zadovoljili.

Pomoći građanima da dođu do stambenog prostora u načelu je dobra odluka izvršne vlasti, ali ministar graditeljstva i potpredsjednik Vlade Predrag Štromar, koji osobno stoji iza njezine izvedbe, ovu je uspio pretvoriti u potpun promašaj. Ukupno 35 milijuna kuna uzet će se, naime, iz proračuna za mjeru čiji su kriteriji upitni, društveno opravdanje nejasno, a uvjeti upravo smiješni.

Prvo, nikad nismo čuli da bi ijedna ozbiljna država dostupnost svojim politikama uvjetovala brzinom, ali da dobiješ ovu subvenciju, presudno je upravo stići prije drugih. Apsurdni kriterij bjesomučnog utrkivanja jednako je nametnut i građanima, koji su mogli upasti u kombinaciju samo ako su u rekordnom roku uspjeli prikupiti sve papire i aplicirati za kredit, kao i bankama, koje se to prije kvalificiraju za kvote ako njihov kurir prvi dojuri i stane u red pred APN-om. Možeš, dakle, sto posto ispunjavati kriterije – kakvi već jesu da jesu – ali ako nisi za šprint, tvoj problem. Ali što da se radi kad je jedini princip koga su se genijalni Štromar i Vlada uspjeli sjetiti bio: tko prvi, njemu djevojka.

Drugo, potpuno je neraspoznatljivo kojoj kategoriji građana Vlada želi pomoći ovim subvencijama i zašto. Jasno je da mnogi i mnogi nemaju stan, a htjeli bi ga, naravno, imati. No državne subvencije daju se uvijek s nekom idejom, a baš nikakve ideje u ovim propozicijama nema. Jedino što tražitelj treba pokazati jest da nije stariji od 45 godina te da ili nema drugi stan ili kuću, ili da svoju sadašnju nekretninu ima namjeru prodati. I ključno je da bude brži od ostalih.

Vlada nije odlučila stimulirati, recimo, visokoškolovane ljude da ne idu u Irsku. Niti pomoći radnicima slabijeg imovnog stanja. Niti izaći u susret obiteljima s više od troje djece. Niti subvencionirati građane iz slabije razvijenih županija da se tamo skuće i ostanu.

Da je bilo što od toga, ili nešto drugo iza čega bi stajao neki misaoni napor, neka koncepcija, dalo bi se to obraniti. Ovako ispada da su Štromaru dali da se malo utješno poigra s 35 milijuna kuna javnog novca, pa da se Vlada usput može pohvaliti velikim socijalnim taktom. I Štromar se doslovno poigrao. Kad mu već reformu školstva ne daju ni simbolički.