Politika je mrijestilište paradoksa. Navečer je Plenkovićev HDZ napravio odlične rezultate na hrvatskim biralištima, a već ujutro postalo je umjesno pitanje je li sljedeći politički kapitalac koji će morati sjahati s bijelog konja upravo njihov predsjednik, upravo vojskovođa koji ih je jučer doveo do te pobjede?

Piše li se danas i njemu isto kao Milanoviću, o kome čak i u SDP-u kažu da nemaju pojma gdje je i čime se bavi? Je li i Plenki faktički već odsvirao karijeru nakon kratke epizode u fotelji predsjednika HDZ-a i premijera?

Može li biti da je i njemu sudbina već namrijela da se u mračnoj ropotarnici pridruži svom ekspresno zaboravljenom prethodniku Tomislavu Karamarku, koji se, u novim okolnostima, krenuo batrgati oko neke pretenciozne mudrolije koju naziva think tankom?

Vrag će ga znati kako će se ova napeta priča do kraja rasplesti, ali činjenica je da Plenkovićeve akcije uopće ne stoje dobro unatoč premoćnom izbornom skoru HDZ-a, s kojim bi svatko, u drugim okolnostima, mislio da se nalazi ravno na nebu.

Jer, premda je većina u Središnjem odboru HNS-a sinoć ipak odlučila da će stranka uskočiti u Plenkovićevu vladu, četvero od devet HNS-ovih zastupnika u Saboru ne želi u taj aranžman pa Plenkoviću ostaju samo petorica koja žele.

To je jako tanak dobitak za većinu koja mu je potrebna da nastavi mandat u Banskim dvorima. A za tih samo pet ruku dat će HNS-u bogati dar koji se sastoji od tri ministarstva, mjesta potpredsjednika Vlade, dosta nižih mjesta po ministarstvima i ključnog utjecaja na kurikularnu reformu.

Na to će sigurno poludjeti stranka, a dugogodišnja neuspješna doktorandica s »Pilara« Bruna Esih, koja Plenkovića javno pere kao balavca, samo je vjesnik požara koji će se uskoro prošititi u HDZ-u.  

No Plenkoviću ništa drugo nije preostalo budući da nema drugih koalicijskih partnera koji bi mu bili solucija za spašavanje HDZ-ove Vlade. Izmaknuli su se Krešo Beljak  i HSS. Umirovljenici također.

O Mostu sve znamo, nikad više s HDZ-om, nikad više, ponavljaju svi ljudi Bože Petrova svaku večer prije spavanja. Plenkovićev HDZ, ukratko, sada je talac HNS-a, i to onih najgorih strasti koje obilježavaju tu stranku. Što bi rekli Dalmatinci, »ostali su nasuvo«. A istovjetna talačka kriza mogla bi se reprizirati i nakon prijevremenih izbora, kada bili da bili, a na njih svejedno nećemo dugo čekati.

Ono što Plenković ipak ima u rukavu jest da je opozicija – ili ono što je od nje ostalo – slabo, dekoncentrirano i rastrojeno. Ali čak ni to mu neće biti dovoljno kad ga u njegovoj stranci i u njezinom biračkom tijelu krenu otvoreno prozivati za nasilnu promjenu krvne slike HDZ-a udruživanjem s »ljevičarima«, svjetonazorskim liberalima i k tome još račundžijama iz HNS-a.

A kad skroz cikne Agrokor, s ovom garniturom tek neće više htjeti nitko. Toga su i u HDZ-u svjesni. Plenkiju se, prema tome, drmaju obje stolice. Jao pobjedniku kad postane pobijeđeni.