Mjesto radnje tog sramotnog naklona Norcu bio je Gospić, a svečana prigoda obilježavanje 25. godišnjice vojne akcije Medački džep u lokalnoj kinodvorani. Iako ga, navodno, organizatori nisu pozvali – a domaćini su bili MORH, Grad Gospić i Ličko-senjska županija – Norac se ipak smjestio na svečanoj akademiji. On je danas slobodan čovjek jer je s izdržavanje dviju objedinjenih kazni, na 12, pa onda na novih sedam godina zatvora, izašao 2011. godine. Ovdje, u Hrvatskoj, dva je puta osuđen zbog likvidacije više desetaka građana srpske nacionalnosti u jesen 1991. I to ne samo po zapovjednoj odgovornosti, nego i zbog toga što je osobno smaknuo jednu ženu. Sudski je dokazano i pravomoćno potvrđeno da su u odmazdi pod Norčevim zapovjedništvom deportirani i pobijeni civili, stanovnici gospićkog kraja, koji ni na koji način nisu sudjelovali u ratnom sukobu, niti su pomagali protuhrvatskim paravojnim snagama. Norcu su zbog toga oduzeta državna odličja i generalski čin.

Jer čemu uopće služe suđenja i pravomoćne sudske odluke ako ne tome da zasade na temelju kojih se izriču presude ostanu trajna pouka za cijelu zajednicu i sve nas koji ovdje živimo? Ako ćemo humanističke vrijednosti koje je ova država zapisala u svoj Ustav i svoje zakone zgaziti đonom i učiniti ih irelevantnima, kakvog onda ima smisla bilo koji ispravni ljudski napor? Naša je propast sasvim sigurna ako ne budemo čuvali stupove društvenog morala, a njima su se u ova dva dana tako perverzno narugali Krstičević, Deur i Medved kadeći Norcu kao velikom vojnom zapovjedniku. Pohvala ratnom zločincu i njegova politička rehabilitacija s najviših mjesta plaši nas da smo upravo na tom blatnom putu.