Bivši gradonačelnik Čakovca, SDP-ovac Stjepan Kovač, mogao bi završiti iza rešetaka zbog lažne prijave za prijetnju smrću, budući da je DORH od Mandatno-imunitetnog povjerenstva zatražio skidanje njegova saborskog imuniteta.

Tako je glasila vijest prije samo mjesec dana, koja je zgrozila javnost. Kovača se, naime, sumnjiči da je fabricirao lažnu prijetnju samom sebi na temelju koje bi se inicirala policijska obrada, čak je bio stavljen i pod policijsku zaštitu, a o tome je i javno govorio te se na jednoj konferenciji za medije uoči lokalnih izbora čak i rasplakao. Cijela nacija se prije mjesec dana čudila kako je to moguće i pitala što će učiniti predsjednik SDP-a Peđa Grbin nakon takve blamaže za njega i za SDP. Grbin je, naime, stajao pored Kovača dok je ovaj lažno plakao pred kamerama, i poslije shvatio da je i sam nasamaren.
Ali što se dogodilo? Ništa. Stjepan Kovač je i dalje član SDP-a i kluba zastupnika u Saboru. Cijeli SDP-ov klub se u međuvremenu raspao na dva bloka, i danas u Saboru imamo klub SDP-a i klub socijaldemokrata. Rejting strmoglavo pada. U anketama ta stranka prvi put u zadnja dva desetljeća pada s drugog na treće mjesto.

No, glavni glumac Kovač je i dalje član stranke. Poisključivano je nekoliko tisuća ljudi u Zagrebu, nekoliko stotina u Slavonskom Brodu, ponešto zastupnika, ali ne i čovjek kojega DORH goni jer je fabricirao prijetnje smrću, samom sebi.
I za to, naravno, postoji objašnjenje. U vrhu SDP-a tumačit će kako u stranačkom statutu piše kako se člana automatski isključuje ako je protiv njega podignuta optužnica. A institucije su spore, pa protiv Kovača još nema takvog čina.

Ako netko upita zašto je onda zastupnica Marina Opačak Bilić isključena, mada isto nema optužnice protiv nje, nego su samo mediji pisali o navodnim slučajevima i aferama vezanim uz nju, Ibler će odgovoriti kako ona nije isključena. Samo je raspuštena cijela organizacija čiji je ona član, pa joj članstvo nije obnovljeno.

Dalo bi se još nadugačko i naširoko obrazlagati stavove aktualnog vodstva SDP-a koji bi opravdavali ili argumentirali takve odluke Iblera. Uostalom, to i činimo, pišemo svakodnevno i prenosimo izjave u kojima sve to jasno piše.

No, bit priče je da su, čini se, u SDP-u prestali postojati kriteriji koji bi za sve vrijedili jednako. Nestalo je onog osjećaja da je cjelina iznad bilo kojeg pojedinca, a to je razlikovalo SDP od bilo koje druge stranke na političkoj sceni. U nekim drugim strankama postoje neke druge vrijednosti, i to je posve legitimno, a SDP je imao tu vrijednost da su svi ljudi (i članovi) jednaki.

Onog trenutka kad je to načelo u toj stranci umrlo, počela je njena agonija koja evo danas polako vodi potpunom raskolu. Članovi novoosnovanog kluba socijaldemokrata u Saboru, dakle oni vezani uz Davora Bernardića, čekat će da vide hoće li na unutarstranačkim izborima koji se na lokalnoj razini u SDP-u odvijaju u studenom ove godine, dobiti supremaciju. Ako da, krenut će u rušenje Grbina. Ako ne, uz spomenutih 18 zastupnika, za njima će otići još možda dio kluba i Predsjedništva, a možda i određeni dio članstva i stranačkih doajena, i krenut će se u osnivanje neke nove stranke.

Koliko moćne mogu biti dvije lijeve stranke u istom bazenu glasova, nije teško pretpostaviti, posebno dok kao treća snaga kao lijeva alternativa raste i Možemo!. U svakom slučaju, na djelu je rasap nekad moćne političke sile, od koje je HDZ ipak uvijek pomalo strepio jer su znali da ih gledaju oštrim okom oporbe, što god činili. Sada te vrste kontrole više neće biti, jer će se i sadašnji i bivši SDP-ovci u Saboru i dalje nastaviti boriti jedni protiv drugih, mnogo više nego protiv HDZ-a.

I to je taj deficit za hrvatsko društvo i politiku koji će nastati nakon slabljenja SDP-a kao dugogodišnjeg lidera ljevice. Njihova je uloga bila dragocjena u društvu, često je to bila stranka vrlo progresivnih politika, pa i snažnih ljudi koji su diktirali tempo promjena u hrvatskom društvu. Sad još samo znaju za sitne čarke i pravničke smicalice, a iz vida su potpuno izgubili građane i vlastite politike.