Rijeka će matematički biti prvak Hrvatske kolo prije kraja ako u nedjelju na Rujevici svlada Cibaliju! U tom slučaju posljednja utakmica sezone, u gostima kod bivšeg prvaka, Dinamu u Maksimiru, bit će – šampionska zabava. Primopredaja naslova koji u Maksimirskoj šumi stanuje jedanaest godina zaredom. Nakon što je nokautirala sastav Hajduka, momčad Matjaža Keka prošetala je jučer Koprivnicom. Ukletim terenom, sa suparnikom koji je Riječanima posljednjih sezone nanio više zla od – Dinama… Trebala je biti tvrda kost. Trebala je, ali kada Rijeka igra šampionski samouvjereno, taktički savršeno, suparnik razine kvalitete Slavena nema nikakve šanse. Sve je bilo gotovo do odmora.

Koprivničanci nisu napali Rijekinu veznu liniju, nisu napravili pritisak na riječku obranu kako se očekivalo. Željko Kopić, inače sjajan stručnjak, odlučio je za taktiku – čekanja. Svi iza lopte, pa što Bog donese. Tako da je čak i napadača Hebera stavio na lijevi bok (u nastavku i drugog napadača, Ivanovskog, na drugi bok), da bi pomogao Melnjaku u pokušaju zaustavljanja TGV-a s Rujevice, Ristovskog i Vešovića. Nezaustavljivi su. U nastavku je Kopić kemijao. S rasporedom i micanjem figura taktičkog rasporeda, ali sve je bilo prelijevanje iz šupljeg u prazno. Rijeka je šetajući lako došla do bodova. Priče o tome da će se Koprivničanci bacati na glavu za »nekoga«, bile su smiješne. Rijeka ima sustav i sastav, druga je dimenzija u ovom trenutku za momčad Slavena.

Kek je izveo prvu postavu (bez Gorgona), mogao je od početka poslati na teren Maleša, Čanađiju, Črnica, Mateija, Martića… Slika bi bila ista. Maleš, junak susreta s Hajdukom, zaigrao je tek u nastavku umjesto Gavranovića, kada je Kek malo razmjestio figure, popunio sredinu terena, a »devetku« uručio Andrijaševiću.

Riječanima su sve riješili do odmora. Dva udarca za dva gola! Taktika je bila jednostavna, posjed lopte je najbolji lijek, jer nema tog suparnika koji može nauditi bez – lopte. Riječani su se zabavljali i čekali trenutak kada će srušiti bika u koridi Koprivnice. Vratio se Franko Andrijašević i našao tamo gdje je trebalo u najvažnijem trenutku. Mišić je još jednom nacrtao akciju za gol. Zuta nabacio, a lopta je pobjegla Vešoviću (i to je dio akcije…), do strijelca Gavranovića. Ionako tromi suparnik anesteziran je do kraja. Rijeka je držala nizak ritam igre, upravo kako joj je odgovaralo, ne dozvolivši suparnici da dođu do lopte.

Kada Rijeka igra toliko samouvjereno, i utakmica na minskom polju Koprivnice je samo – dobar trening. Jer, nije bilo previše ritma, domaćini su teško izlazili iz mišje rupe. Igrala je samo jedna momčad. A bilo je toliko straha u najavama. Rijeka je dobila Hajduka i Slaven Belupo s nevjerojatnom lakoćom onog trenutka kada je izgubila od Lokomotive u Kranjčevićevoj. Osvojila je naslov. Ako je itko uopće dvojio, bez obzira na prijetnje iz Maksimira.

U nedjelju će na Rujevici biti luda šampionska noć!