Rujevica je neosvojiva utvrda. Hajdukovci su prijetili, otišli su podvijena repa. Niti u 19. uzastopnom susretu s Rijeku nisu uspjeli do pobjede. Više od pet godine. A bili su uvjereni da je došao trenutak… Rijeku se još jednom pitalo. Kekova vojska pokazala je karakter i znanje, potvrdila dominaciju na Jadranu, ali u i hrvatskom nogometu. S plus pet bodova kreće u lov na naslov u posljednje tri utakmice (Slaven, Cibalia, Dinamo).

Na Rujevici je »bijeli vulkan« nastavio rigati šampionsku vatru oduševljenja. Rijeka se vratila utabanim stazama uspjeha, u svečarskom ambijentu. Armadi za rođendan najslađa pobjeda. Protiv Hajduka!   

U startnoj postavi Rijeke nije bilo 26 ovosezonskih golova. Zbog Andrijaševićevih (14 golova)  žutih kartona i Gorgonove (12) ozljede. Matjaž Kek pronašao je trećeg veznog u kapetanu Malešu. Gazdi svlačionice i kada ne igra, dobri duh, uvijek spreman na poklič: »Za mnom!« Maleš je zaigrao u paru s Bradarićem, raspored 4-2-3-1 ostao je isti,  a Mišić preuzeo Andrijaševićevu ulogu. Potvrdili su Maleš, Bradarić i Mišić da je vezna linije srce svake momčad. Kapetan je nakon 14 minuta otvorio splitsku kutiju sardina udarcem sa 25 metara. Rijetko poteže, još rjeđe trese mreže, ali njegovi se golovi pamte. Sjećamo se jednog Lokomotivi prošle sezone u Kupu kada je Rijeku odveo u polufinale. Maleš s Hajdukom ima i loša iskustva. Jednom je na Poljudu skrivio dva kaznena udarca kada je Rijeka vodila 2:0…

Na Rujevici se sinoć vratila ona momčad iz jesenskog dijela sezone, momčad koja bi odmah uhvatila bika za rogove, držala ga u visokom presingu dok ga nije srušila… Tako je bilo i u  jučerašnjem susretu s Hajdukom u prvom poluvremenu. Hajduk je u tom razdoblju igrao katastrofalno slabo, bolje rečeno Rijeka je igrala maestralno! Mate Maleš je topovski udarcem zatresao mrežu. Ogolio Splićane, do odmora su bili poput crva na riječkoj udici, mogli su primiti još nekoliko pogodaka (Bezjak, Gavranović, Vešović…).

Treći Rijekin vezni igrač nije bio »lažna devetka« poput Andrijaševića, igrač koji iz drugog plana ulazi u prazne prostore i zabija golove. Josip Mišić, jedan od najboljih igrača Rijeke u proljetnom nastavku, igrao je na prostoru iza prve špice Gavranovića, često je bio u sendviču Jeffersona i Barryja, ali je Mišić dirigirao igrom prema naprijed u bijelim rukavicama. Usput odrađivao defenzivni posao,  pomagao Malešu i Bradariću. Na tom dijelu terenu često je, posebice u fazi obrane, veliki posao odrađivao i Vešović. To je bila ona Rijeka u kojoj igrači ginu jedan za drugoga.

Slika igre Rijeke (ali i splitskih slabosti…), vidjeli smo kod drugog pogotka. Tri dodavanja i Gavranović je samo ubacio Bradarićevu loptu u praznu mrežu… Akciju je nacrtao Josip Mišić. Geometrija i brzina. Lopta je šetala pored zbunjenih stopera Hajduka. Većim dijelom prve dionice izgledali su kao da igraju na ledenoj plohi u baletanskim cipelama.

Riječani su poput oluje stizali u valovima, nije se znalo gdje će udariti. Ristovski i Vešović po desnoj strani, Zuta i Bezjak (nešto manje) po lijevom boku, ali i kroz sredinu. Maleš, Bradarić i Mišić lako su okovali Jeffersona, Barryja i Bašića, a posebice Vlašića koji je trebao dijeliti lopte Futacsu i Ercegu. Hajdukova vezna linija bila je troma i neiventivna. Splićani su puno pričali prije utakmice, a onda su se pojavili na Rujevici tek u drugom poluvremenu, kada je Rijeka povela 2:0. Jedno je htjeti, drugo je moći i znati. U ovom trenutku Hajduk nije dorastao Riječanima. posebice ne ovako razigranom sastavu s Rujevice.