U kukolju ima žita! Rijeku, naravno, neću spominjati Dinamo (Mamiće i Šukere), a još manje dalmatinski ponos – Hajduk. Ne zaslužuju mjesto u istoj rečenici. Rijeka je hrvatski europski izlog. Klub je davno pobjegao iz »balkanske krčme« gdje se čaše lome, razbija inventar… Kantrida je četvrtak navečer ponudila nestvarnu sliku našeg nogometa. Ambijent (tribine) i predstava (zeleni travnjak), navijači i igrači jedno tijelo. Cijeli grad. Volim grad koji teče…

Belgijanci slavna imena (Standard Liege) napustili su Kantridu kao pokisli miševi. Rijeka ih je eliminirala iz Europe, sada sama odlučuje u svojoj sudbini. U Sevilli mora dobiti branitelja krune (tada je kapetan bio Rakitić) i jednu od najboljih ekipa ovosezonske Primere! U Sevillu po senzaciju, jer Rijeka nema što izgubiti. Dosad ostvareno je veličanstveno. U brojkama (rezultati) i prikazanoj igri. Igri koja je u odnosu na prošlu sezonu 50 posto kvalitetnija!

   U sedamnaest europskih mjeseci (od srpnja 2013. i susreta s Velšanima, Prestatyn Town), Rijeka je odigrala 23 utakmice, izgubila samo četiri! Kantrida je ostala neosvojiva utvrda u 12 susreta, nakon četiri remija u fazi po skupinama, pali su Feyenoord i Standard. Čeka se prvi gol i prva pobjeda na gostovanju. Sevilla je izazov! Prošle sezone utakmica u istom gradu, ali s Betisom (0:0) bila je nebitna, sada je, sa štitom ili na njemu. Ali i za Sevillu! Rijeka nije bez šansi. Dapače.

Legendarni talijanski trener Nereo Rocco, prije nego što je sjeo na klupu Milana, na poruku »Neka pobijedi bolja momčad!«, odgovarao bi: »Nedaj Bože!«. Rijeka je dvjema pobjedama i remijem protiv Seville stvorila preduvjete za veliki europski skok. Ne samo rezultatima, jamstvo su tvrdnje iz prvog dijela ovog teksta. Trener Matjaž Kek je, uz suradnju sportskog direktora Srećka Juričića, a pod kapom najvećeg navijača, predsjednika Damira Miškovića i njegova »hladna mozga«, Deana Šćulca, stvorio je momčad za velike stvari. Ovo je najjača Rijeka svih vremena. Kek najbolji trener! Momčad je oblikovao svojim rukama i udahnuo joj genijalnost.

   Ono što je pokazala Rijeka u prvom poluvremenu susreta sa Standardom graniči sa savršenstvom. Iznad hrvatske razine udaranja po lopti. Sjećam se kritika kada je došao Moises. Gdje su ga našli, spor je, ima višak kilograma, nepokretan je, takvih imamo ovdje na bacanje… Danas je ključni čovjek u Kekovu izboru sustava igre. Gol u Zadru za pobjedu, Belgijancima je zabio glavom, Jajalov korner bio je bombon za inteligentnog Brazilca. Igra obrambenog, veznog i zabija golove kao napadač. Nevjerojatan instinkt u napadanju praznog prostora između linija. Čudesna Kekova napadačka kombinacija, Moises – Kramarić! Kramarić je Božji dar. Otići će jednog dana, možda i prije… Ostat će njegovi golovi, svaki poseban na svoj način. Juventus navodno nema novaca, 10 milijuna eura i 1,5 po sezoni. Novac je problem Rijeke, njegova oca Josipa, budućeg kluba… Riječanima preostaje uživati u tim čarolijama.

   Moisesa i Kramarića proizvela je – momčad. Jasna vizija, kretanja igrača, protok lopte, trojica stalno u presingu, a četvrti vreba sa strane. Agresija na sredini terena. Podmazani mehanizam stroja koji radi sve bolje. Jer Lešković i Mitrović igraju s lakoćom loptanja iz zabave, Jajalo i Močinić imaju mišiće i noge kao violine, O Moisesu i Kramariću je sve rečeno. Sharbinijeva desna vanjska je poziv na banket… Rijeku iz prvog poluvremena nisam nikada vidio. U 40 godina.

   Dvije su utakmice, nakon one s Osijekom u ponedjeljak, veoma bitne – Dinamo u Maksimiru i Sevilla na Sanchez Pizjuanu, koje će odrediti proljetnu sudbinu (i apetit), Rijeke. U prvenstvu i Europi. Na oba kolosijeka napravljeno je nevjerojatno puno. Rijeka je odjurila iz – hrvatskoga cirkusa. Kako reče Mišković, ne zanima ga ni Dinamo ni Hajduk, ima svoju Rijeku! Rijeku ponos Riječana!