Ne izgubiti na Poljudu je uvijek uspjeh. Za svaku momčad, pa tako i jučer za Rijeku. Bez obzira na to što su Riječani krenuli kao apsolutni favoriti. Uspjeh zbog činjenice da je Rijeka morala spašavati bod, a još više iz jednostavnog razloga što nije bila na »svojoj razini«.

Slaba je utjeha da Hajduk niti u 18. utakmici (Kekova 16.) zaredom nije uspio svladati Rijeku (pet godina!). Hajduk je osvojio bod, Rijeka je izgubila dva, a jedini dobitnik je Dinamo. Osvojio je dva »velika boda«. Ne grizem glavoča da je Dalmatincima draži Dinamo od Rijeke.

Kada je riječ o naslovu prvaka. Imaju svoj ponos, srce hajdučko. Ali… Zavist je pljesan duše!

Jadranski derbi ponudio je žestoko zanimljivu utakmicu, više nego kvalitetnu. U tome i jest bio problem nogometaša Rijeke, tehnički potkovaniji nisu mogli parirati agresivnoj igri Hajdukovaca, posebice na sredini terena. Lopta je jednostavno bila prespora, tranzicija neuvjerljiva, akcije konfuzne.

Kekova je momčad u igri prema naprijed bila u – neredu. A kada bi lopta stizala u prve napadačke redove, igrači bi bili u zaleđu. Hajdukova je obrana, defenzivni blok, igrala čvrsto i mudro. Riječanima su oduzeli igru i – loptu u  prvoj dionici utakmice. Začepili su im središnji dio terena zalijepivši Gentsogloua za Andrijaševića, a oko njega su ordinirali Hamza Barry i Bašić. U pomanjkanju kvalitete u odnosu na Rijeku Hajdukovci su odabrali jedino moguće oružje, trku i agresiju. I uspjeli u svojim taktičkim nakanama. Riječanima povremeno kao da je netko ugasio svjetlo. Mišić i Bradarić nisu se uspjevali nametnuti u toj »rovovskoj borbi« na sredini terena, prsa u prsa.

Riječanima je isključena »taktička struja«, a nisu imali agregat, razervnu varjantu. Naravno, to su Ristovski i Vešović, dva brza vlaka uz desnu aut liniju protiv kojih nema obrane. A Vešović je u fazi obrane i dodatni igrač u veznom redu… Nije ih bilo zbog žutih kartona, Rijeka je imala drugu ideju igre. Mišići Hajdukovih igrača oduzeli su Riječanima prostor i – maštovitost.

Nikada nisu gubili strpljenje, svjesni svoje kvalitete. U nastavku je nedostajala poneka točna zadnja lopta, ali na kraju je Bezjak izjednačio s bijele točke. Nakon što Andrijašević, Gorgon i posebice Gavranović nisu uspjeli namjestiti nišanske sprave. A bilo je lopti za – egzekuciju.

Riječani su dobar dio utakmice igrali kao pod anestezijom, a Hajdukovi igrači kao da su uzeli stimulativna sredstva. Teško je bilo igrati s igračem »na prsima« protiv suparnika koji tuče poput kovača, ali da je lopta bila točnija i brža lakše bi dolazili do vručeg prostora za završni udarac.

Dojam je da to nije bila ona prava Rijeka. Ali, pitao se nešto i Hajduk i valja kazati da je Španjolac Carrillo veoma dobro složio taktiku. Imamo je vodstvo, mogli su Splićani zabiti i drugi gol… Primili su ga u završnici, a da  sudac Zebec malo bolje zna matematiku, da je bolje zbrojio vrijeme za nadoknadu, Rijeka je mogla doći i do pobjede. Hajdukov je spremnik, naime, bio debelo u crvenom…