Pobjedi ne treba gledati u zube. Vrijedi, naravno, za Riječane koji su na »teškom« terenu na kraju ostvarili očekivano, uzeli sva tri boda. Zasluženo, bolja su momčad, ali previše su se mučili da bi nametnuli autoritet znanja. Trener Matjaž Kek je Bekima Balaja, za kojega kaže da njegove osobine nisu dovoljno vrednovane, držao na klupi do 62. minute. A onda je Albanac kao vuk pušten s lanca za nešto više od deset minuta napravio sve – postigao pobjedonosni pogodak, zaradio prvi pa drugi žuti karton i – pocrvenio. Nitko mu neće zamjeriti, odradio je dobar posao. Rijeka je jučer dvaput morala dobiti istu utakmicu. A moglo je sve biti odlučeno do odmora da su neke ofenzivnije situacije riješene kvalitetnije sa više suradnje… Splićani su, naime, bili opasniji u najavi utakmice, a Park mladeži opasniji zbog činjenice da je tu pao i Dinamo, nego što se to vidj elo na terenu.
Balaj je u utakmicu krenuo s klupe. Kek Splitovcima nije želio dati orijentir, napao ih je s trojicom, Tomasovim, Bezjakom i Gavranovićem. Kojima »crveni« nisu mogli ući u linije kretanja. Nije bilo Maleša (nedostajao je!) i Močinića zbog kartona (svih boja), Brezovec i Bradarić, novi tandem, dobili su plemenitog trećeg suradnika u Mateiju. Pomicanjem jedne figure, naime, raspored bi se mijenjao. Jer cilj je bio napadati prazne prostore, probijati Splitovce u igri jedan na jedan, ne dozvoliti im da se otvore, ostvare posjed lopte. Nije Rijeka krenula u utakmicu filozofijom čvrsta bloka i polukontre.
Utakmica je bila više zanimljiva nego kvalitetna. Dosta je bilo nereda na Rijekinoj sredini terena u igri prema naprijed. U konfuznoj utakmici punoj grešaka. Rumunj Matei je, očekivano, izašao nakon sat vremena, jer nije dovoljno spreman. A osim po ofenzivivnim bokovima, može igrati i onog srednjeg veznog iza napadač. Jučer je bio lijevo od Bradarića… Teško je Rumunju objasniti što mora igrati i kako se kretati u pripremi utakmice. Zbog jezika. Na sreću na zelenom travnjaku jezik je univerzalan – lopta. Protiv Hajduka Matei je iz slobodnog udarca pronašao Samardžićevu glavu, sada Gavranovićevu. Namjestio dva od tri gola splitskim momčadima ovog proljeća. Koliko je nespreman toliko je željan igre. Kekova momčad još nije podmazala motore. U Parku mladeži bilo je razdoblja tečne igre i jasne ideje, brzih izmjena mjesta i lopte, ali u začepljenja kao da je momčad upala u bocu. Jasna je vizija. Jučer je Rijeka došla napasti i – pobijediti žilavog suparnika. Tukli su Splitovci, igrali čvrsto, posebice na središnjem dijelu terena. Nadomjestili manjak kvalitete, imali su potizivan rezultat do ukazanja – Balaja. I ništa više. Nisu realizirali kazneni udarac kojega je vidio samo sudac Mlakar. Onaj isti koji je u prvom kolu častio Dinamo penalom za pobjedu protiv Zagreba. Očito mu se tada progledalo kroz prste. Teško je za jučerašnje suđenje dobiti prolaznu ocjenu. Može je dobiti jedino ako kontrolor, Branko Stipković iz Zagreba, ima »partijski zadatak«… Nije Mlakar toliko oštetio Rijeku, koliko sebe… Na putu do Rijeke Kek je imao vremena razmišljati kako sastaviti momčad u nedjelju za susret s Osijekom. U žuto-crvenom kavezu su sada Balaj i Žuta. Rijeka je u Splitu, bez obzira na sve, pokazala da je moćnija i raznovrsnija nego jesenas. »Crvena kost« je slomljena. Potjera za Dinamom se nastavlja.
