Riječani su pali u četvtoj minuti sudačke nadoknade. Nakon što su imali bod u džepu. Matjaž Kek vukao je sjajne poteze, u igru su u nastavku ulazili Maleš, Acosty i Črnic i Rijeka je iz ponora rezultatskog neuspjeha, došla do izjednačenja. Zahvajujući Acostyju i Črnicu, naravno i strijelcu s bijele točke Elezu. Ako je sreća ponekad slijepa i nepravedna, onda je to sigurno bila sinoć. Prevarila je Riječane koji su zaslužili bod zbog veoma dobre izvedbe. Zbog toga što se nisu predavali ni kada su bili u minusu od dva gola… Završnu dramu pamtit će zauvijek. Prokletstvo sudačkog vremena. I dekoncentracije…

Da Matjaž Kek ne prodaje maglu kada priča da je trening jedino mjerilo za svakog igrača, da svakome treba vremena, nekome više, drugome manje, za adaptaciju, demonstrirao nam je jučer. Mušičavog Gavranovića koji je često glavom u oblacima, posjeo je pored sebe, kao »devetka« zaigrao je Puljić, a iza njega – Pavičić! U rasporedu 4-2-3-1, s Pavičićem kao trećim veznim, onim srednjim (desno Bradarić na Calhanoglua, a lijevo Mišić na Kessiea), koji se zalijepio za Locatellija. S obzirom na 3-5-2 raspored Milana, kojega trener Montella mora igrati radi kapetana i prve zvijezde Bonuccija, očekivano je Kek popunio sredinu terena. Dobro je to funkcioniralo u razdoblju do odmora, bez obzira na primljeni pogodak. Rijeka je bila prisutna na sredini terena u kontaktu, ali i u igri prema naprijed. Ne samo u ideji, jer stvorene su i dvoje prigode.

Život piše čudne i čudesne priče. Jakov Puljić je prije mjesec dana na njivi za sadnju krumpira u Zaprešiću »okrenuo« Punčeca i zabio gol Riječanima. Prekrasna akcija. Jučer je dobio Kekovo povjerenje, zaigrao prvu špicu, nakon 25 minuta na zlatnom pladnju dobio loptu za povijesni pogodak na San Siru. Glavom je iz bliza poslao loptu u naručje vratara Donnarume oko kojega se tijekom cijelog mercata dizala prašina dok na kraju nije produljio ugovor za šest milijuna eura po sezoni, a usput zaposlio i brata, vratara, za milijun eura…

Rijeka je tada već gubila, jer kako bi rekao Kek, Europa ne prašta ni najmanju taktičku tahničku grešku. Pukla je desna strana Rijekine uzdužne linije, Portugalac Andre Silva (tri gola u Beču), prošetao je Župarića i Sluga je kapitulrao. Portugalac inače igra samo Europu, u Serie A je samo jednom upao u nastavku. A mogla je prije toga Rijeka povesti preko Hebera u otvaranju utakmice. Dobro je pucao i Mišić početkom nastavka, ali je Donnaruma bio na mjestu, da bi se nakon toga na drugoj strani dogodio kratki spoj u obrani. Osigurači često iskaču nakon prekida, u pitanju je bio korner i obrana je zaplesala kao šleper na ledenoj plohi.

Mogli su ući u europsku povijest Rijeke. Bio bi to, naime, prvi gol na gostovanjima (Guimaraes, Lyon, Sevilla, Liege, Rotterdam, Sevilla), u skupnoj fazi Europske lige, u kojem je Rijeka uspjela zatresti mrežu! Uspjelo je to Acostyju koji je pri kraju utakmice dar Bonuccija pretvorio u pogodak. Elez je s bijele točke otvorio vrata senzaciji, ali… Lopta je okrugla i prevrtljiva, a ponekad – kurva!