Nakon trijumfalne utakmice netaknutih mreža sa Salzburgom, nogometaši Rijeke pripremili su se za najvažniju utakmicu svoje povijesti, play-offa Lige prvaka s Olympiakosom, dvama porazima u prvenstvu! Protiv Osijeka i Dinama. Potpisali predaju bez postignuta gola, gotovo bez borbe. Poglavito u prvom poluvremenu susreta s Dinamom na Rujevici.

Nije moglo biti bolja priprema za večerašnji ogled s Olympiakosom na pirejskom Karaiskakisu. Jer, Rijekin je trener mogao detektirati sve slabosti svoga stroja. Naglasak je bio na psihološkoj pripremi, jer očito je problem u glavama igrača. Sindrom Ristovski…

Prvaci države, vlasnici dvostruke hrvatske krune, grubo su prizemljeni. Spušteni s oblaka. Matjaž Kek, tvorac riječkog čuda, prestao je pričati o onima kojih više nema, podvukao »znamo što ne valja«, a da prijelazni rok nije završio. Da na Rujevici nisu nojevi s glavom u pijesku… A najviše ga, kaže, boli što se brzo zaboravljaju neke stvari (?). Slava je poput kruga u vodi, širi se dok ne nestane… Riječani neće nikada zaboraviti najsjajniju stranicu povijesti. Zauvijek pamtiti šampanjsku igru s kojom se stiglo do dvostruke krune. Nikada Rijeka nije igrala tako atraktivno…

Okrenuta je nova, peta Kekova europska stranica. Salzburg je izbrisao Stuttgart, Rijeka večeras igra protiv Olympiakosa u play-offu Lige prvaka. Prvo poluvrijeme dvoboja u kojem Grci moraju proći (bili su osam puta u posljednjih deset godina), pod pritiskom javnosti do Lige prvaka, a Riječani – mogu! U tome je razlika. Riječani u džepu imaju kartu za »drugi razred« (treći put), europskog vlaka, skupnu fazu Europske lige.

Onaj vagon o kojem sanjaju ostali hrvatski klubovi, Dinamo, Hajduk i Osijek. Rijeka može tamo gdje je prošle sezone bio Dinamo, u Ligu prvaka.

Večeras se u odnosu na susret s Dinamom vraćaju Vešović, Maleš i Gavranović. Neće biti Krvžića. Marko Vešović je, ma tko što mislio, najvažniji igrač Rijeke. Bez obzira na to što može igrati »lijevog i desnog beka«, iako je to struci desni bočni koji dobro zatvara sredinu terena, njegova je najveća kvaliteta – karakter. Borac uvijek spreman za novu bitku, prvi će viknuti – za mnom! Koliko je momčad anemična bez srčanog Crnogorca vidjelo se u susretu s Dinamom.

Rijeka u posljednje tri utakmica bila luk bez strele (bez gola 270 minuta!), i sigurno je povratak najiskusnijeg napadača, Gavranovića, dobra vijest. Jegulja koja će svojim kretnjama u međuprostoru držati pod uzbunom grčku obranu. Je li u njegovim nogama, kao što je to bilo u Salzburgu, ta strelica za Ahilovu petu Olympiacosa? Ako Rijeka postigne gol na Karaisakisu, šanse u konačan senzacionalni uspjeh bi drastično narasle… Naglasak u igri Rijeke bit će organizacija, čvrsti blok, brza tranzicija, kontra i polukontra… Snagu mora crpiti iz kolektiva.

Kek će vjerojatno aktivirati »trokut«, Bradarić – Maleš – Mišić. Pojačanom sredinom terenu pokušati zaustaviti »grčku oluju«. Vešović bi mogao na lijevog beka, a onda bi dva krila mogli biti Heber i Gorgon. Brzina i iskustvo… Matjaž Kek je jamačno secirao igru i pojedince Olympiakosa do najsitnijeg detalja. Dojma sam da ima više problema u procjeni mogućnosti svoje momčadi. Odnosno pojedinaca koji bi trebali služiti kolektivu. Ova Rijeka je i njemu još uvijek nepoznanica. Bez obzira na svakodnevne treninge.

Večeras je utakmica koja bi mogla odškrinuti vrata raja, u očekivanju uzvrata na Rujevici kada će se sviati himna Lige prvaka. Možda i utrčati u snove. Grci moraju, Rijeka može… Koliko, vidjet ćemo na Karaiskakisu. Zaboraviti Andrijaševića, Bezjaka i Ristovskog, svaki igrač Rijeke ispisuje svoju stranicu povijesti. Glavom na kopačku, kao prvaci Hrvatske.