Gotovo je. Dioki odlazi u stečaj. Odlučili su tako vjerovnici, u prvom redu banke zajedno s institucijama i tvrtkama u vlasništvu države. Države čija je Vlada donosila odluke koje su trebale pomoći u restrukturiranju i oživljavanju Diokija i Dina petrokemije, poput one o kupovini zemljišta za gradnju LNG terminala na Krku. Državnim novcem, dakako.

Jednako kao što je turskom Caliskanu isplaćeno pet milijuna eura jamstava (opet državnih), nakon što se pokazalo da ta turska tvrtka nema nikakvih ozbiljnijih namjera oko pokretanja proizvodnje u Omišlju.

Čitavo vrijeme Vladini ministri, posebno ministar financija Slavko Linić, upinjali su se da novcem građana spase tvrtku u još uvijek većinskom vlasništvu Roberta Ježića.

A upravo je Ježićeva povezanost s vrhom vlasti, još u doba Ive Sanadera, donijela početak kraja nekad ugledne petrokemijske tvrtke čije su se dionice na burzi nekoć prodavale po cijeni suhog zlata.

Preveliki apetit vlasnika, zajedno s protekcijama države, poput povlaštene cijene struje, koje su nestale s odlaskom njegova mentora Sanadera, gurnuli su Dioki prije više od dvije godine u provaliju iz koje se, unatoč beskrajnim odricanjima i strpljenju radnika, tvrtka nije uspjela izvući.

Uzalud je bio i dolazak na vlast još jednog Ježićevog starog prijatelja – ministra financija Slavka Linića, s kojim je i započela cijela priča s Ježićem i Diokijem, u mandatu Račanove Vlade, u kojoj je Linić također bio jedan od glavnih igrača.

Tada su započele pripreme za Ježićevo preuzimanje tvrtke, koje je dovršeno 2004. godine, kada je u Banskim dvorima već sjedio Sanader.

Unatoč silnim prijateljstvima s državnim vrhom, i to bez obzira na stranačku obojenost trenutne vlasti (sjetimo se samo donacije HDZ-ovca Ježića od 200.000 kuna za predsjedničku kampanju SDP-ovca Ive Josipovića), na kraju je ipak država zakucala zadnje čavle u lijes za Dioki.

Dvije godine prekasno. Da su, umjesto odugovlačenja i traljavog »spašavanja vojnika Ježića« državne institucije na vrijeme pokrenule stečaj Diokija, kako im je i zakon nalagao, danas bi cijeli postupak već bio davno okončan, a postrojenja na Žitnjaku možda i u pogonu, s novim vlasnikom.