Mora biti da Kostrena i Donji Lapac na karti južne Europe, promatranoj u uredima Mola i Ine u Budimpešti i Zagrebu, izgledaju jako blizu jedno drugome.

Toliko blizu da su u Ini svoje »neovisne« procjenitelje, čini se, poslali da skoknu do Lapca i tamo se malo raspitaju za cijene kuća, pa onda slične iznose (umanjene za bar desetak posto, radi cjenkanja) ponude vlasnicima kuća uz rafineriju na Urinju, kao pravičnu naknadu za preseljenje iz njihovih domova ugroženih tom istom rafinerijom.

Centimetar, dva gore-dolje na karti, Kostrena, Ličko Lešće, Otočac i Brinje, sve je to isto, barem u glavama činovnika naftne kompanije. Jedino takvo, slabo poznavanje zemljopisa i još slabije poznavanje cijena nekretnina u Primorju može objasniti iznose od tristotinjak do četiristo eura po kvadratu, koliko je Ina ponudila Kostrenjanima za njihove kuće.

Drugog objašnjenja nema jer se stanari najjeftinijih kuća u krugu od pedeset kilometara oko Rijeke kunu da nitko nikad nije došao pogledati, izmjeriti i procijeniti njihove nekretnine, smještene tek nekoliko stotina metara istočno od dijelova Kostrene gdje se za istu cijenu »kvadrata« prodaju gola građevinska zemljišta. Osim ako nisu u pravu oni koji sumnjaju da je sve skupa učinjeno namjerno, kako bi se cijeli postupak utvrđivanja stvarne vrijednosti njihovih domova odvukao na sud, a onda tamo još godinama ili desetljećima dodatno razvlačio.

Stanari opravdano strahuju da će u tom slučaju doći u neravnopravan položaj u borbi s naftnom kompanijom koja si takav, iscrpljujuć i dugotrajan proces može bez problema priuštiti, dok bi za većinu njih on bio i predug i preskup. Ustraje li Ina na svojim ponudama, izbor će im se svesti na beskrajno sudovanje s neizvjesnim ishodom ili na prihvaćanje ponuđenog iznosa, s kojim će u Kostreni ili okolnim općinama i gradovima moći kupiti kakvu podrumsku garsonjeru pa u nju potrpati peteročlanu obitelj, zlatnu ribicu i psa.

Uvijek im, doduše, ostaje i treća mogućnost, uzeti novac koji nudi Ina pa lijepo kupiti pravu, pravcatu kuću u Donjem Lapcu. Sve je to i tako »tu negdje« na karti, kad se gleda iz Zagreba ili, još bolje, iz Budimpešte.