Otrcanost kaže da je pravda spora ali dostižna. U slučaju Tomislava  Merčepa trebalo joj je 15 i više godina. U ovom slučaju, kao i u  brojnim drugim kad su u pitanju ratni zločini hrvatske strane, svi su  znali sve. Znali su za ubojstva u Pakračkoj poljani, premlaćivanje civila na Zagrebačkom velesajmu, otkud su otpremani na daljnje  mučenje i smrt. Šokantna ispovijest Mire Bajramovića, objavljena u  Feral Tribuneu 1. rujna 1997. godine, poslužila je da se sa zločinstvima Merčepovih ubojica upozna cijela Hrvatska. Svatko tko je želio  znati mogao je pročitati što su pod Merčepovim zapovjedništvom radili Bajramović, Igor Mikola, Munib Suljić… 

Činilo se da će ubojstvo obitelji Zec, među kojima i dvanaestogodišnje djevojčice Aleksandre, biti kap koja je prelila čašu žuči. Nekolicina ubojica završila je u zatvoru. Tad je na mjesto Državnog  tužitelja stigao Vladmir Šeks. »Oslobođeni smo kad je Šeks postao javni tužitelj, ali smo pušteni u dvije grupe. Mikula, Hodak, Snježana  Živković, Suljić i Rimac su ostali četrdesetak dana duže u zatvoru  zbog Zeca«, stoji u Bajramovićevom svjedočanstvu. Kakav i koliki je  udio Šeksovog malog prsta u oslobađanju ovih ubojica ostat će (javna) tajna. Pravda je spora ali dostižna, kaže otrcanost. Vrijedi li to u  svakom, ali baš svakom slučaju? Tomislava Merčepa sustizala je preko  15 godina i još uvijek ga nije sustigla. Svaki čovjek je, jelte, nevin dok  se i ukoliko se ne dokaže suprotno. Žrtve Pakračke poljane su također  bile nevine, ali nisu to mogle niti su imale kome dokazivati. Mučene  su i ubijane zvjerski, a krive su bile zato jer im je u žilama tekla »tuđa  krv«. Hrvatica Marina Nuić, pak, i još nekoliko ljudi s »ispravnim krvnim zrncima« ubijeno je onako, usput.

 Mala Aleksandra Zec, njezin otac i majka, također su ubijeni usput.  Njihove ubojice, čini nam se, nisu oslobođene usput. Doduše, o  tome znamo malo, nešto površno. Bilo bi krasno kad bi Vladimir Šeks  danas objasnio zašto su egzekutori oslobođeni. Ne želimo sugerirati  da je njegov mali prst imao zasluge u oslobađanju ubojica. Svi ljudi  nevini su dok se ne dokaže suprotno, a pravda je spora ali dostižna.  Da li je tako baš svaki put? Da li je tako u slučaju baš svakog čovjeka?  Nije. Neki nikad ne dobiju priliku da nakon iscrpne istrage njihovog  djela budu oslobođeni svake, pa i kuloarskih sumnji.