Vjerojatno mnogi znaju za staru kinesko-japansku poslovicu o tri mudra majmuna, koja je svjetsku slavu stekla nakon što je urezbarena iznad ulaznih vrata u japanski hram Tosho-gu. Tri mudra majmuna su Mizaru, koji pokriva oči i i ne vidi ništa zlo, Kikazaru, koji pokriva uši i i ne čuje zlo te Iwazaru, koji pokriva usta i tako ne govori ništa zlo. »Postoje brojne interpretacije simbolike majmuna i maksime koju utjelovljuju, među kojima je i ona kako utjelovljuju moralnu vertikalu dobrog uma, govora i djelovanja. Na Zapadu pak, fraza često ima negativnu etičku konotaciju i označava osobe i situacije gdje se progledava kroz prste onima kojima se ne bi smjelo« (wikipedia).

  U najnovijem hrvatsko-dnevno-političkom-sportskom skandalu, dakle, Mizaru je Hrvatski nogometni savez, koji u Šimunićevom nastupu ne vidi ništa loše, Kikazaru je Hrvatski olimpijski odbor, koji se trudi javnost uvjeriti da Šimunićev nastup nije doprijeo do ušiju članova etičkoga odbora krovnog sportskog tijela, a Iwazaru je mogao biti Josip Šimunić da nije uzeo mikrofon i odlučio četvrti hrvatski plasman na Mundial uveličati svojim scenskim nastupom. Budući da su Svjetska nogometna federacija (FIFA) i Europska nogometna federacija (UEFA) minulih godina jako dobro upoznale Mizarua, najava da će Iwazaru biti drastično kažnjen zbog svojeg ispada mogla je iznenaditi jedino Kikazarua, koji tradicionalno nije odgovoran ni za jednu malformaciju u hrvatskom sportu, niti se želi miješati u unutarnji rad bilo kojeg nacionalnog saveza. Da se Kikazaru posljednjih godina uhvatio u koštac s najizraženijim problemima hrvatskoga sporta silovito kao što je odlučio braniti financijski plan za 2012. godinu Mizaru bi već danas izrekao kaznu Iwazaruu i politički bi skandal preko noći postao stvar prošlosti. Ovako Hrvatska i u sportu ostaje zemlja koja sama ne zna riješiti svoje probleme.

  »Za dom spremni« postao je univerzalni poklič hrvatskih navijača kada igraju kockasti, toliko da u disciplinskoj komisiji FIFA-e i UEFA-e unaprijed trljaju ruke kada Hrvatska igra svoje domaće utakmice, ali i kada hrvatski klubovi nastupaju u europskim natjecanjima. Nije da im nedostaje novaca, ali svaki euro dobro dođe. Bez obzira što mislio i u kojem okruženju odrastao Josip Šimunić nije si imao za pravo uzeti toliku slobodu javno izreći što misli, a još su manje Hrvatski nogometni savez i Hrvatski olimpijski odbor preko sveaga smjeli ovlaš prijeći. Nije prvi put. Hrvatska, naročito HNS, odavno su na crnoj listi. I bit će na njoj sve dok se vodeći ljudi sporta nemušto budu dodvoravali jednom dijelu javnosti dok drugom dijelu javnosti pokušavaju objasniti što je netko mislio kada je nešto rekao. U Hrvatskom sportu nikada nitko nije drastično kažnjen za ono što je rekao, Mizaru i Kikazaru ovdje su duboko pustili korijenje. I ništa se neće promijeniti sve dok se u HNS-u i HOO-u ne počnu ponašati onako kako to rade zemlje koje same odgovorno rješavaju svoje probleme. Zbog toga niti jednom Nijemcu u njemačkoj reprezentaciji, ma gdje odrastao i na koji način bio odgajan, nikada neće pasti na pamet gledatelje nakon veličanstvene utakmice pozdraviti sa Sieg Hail. Taj se ozbiljnim nogometom nikada više ne bi bavio.