Kad je premijerka objavila da se objedinjenom nabavom tonera i tinte za državnu upravu uštedjelo 10 milijuna kuna izazvalo je to poprilično glasan smijeh u sobi u kojoj mediji prate sjednice Vlade.

Spominjanje štednje na tome, dok se Vlada muči s minusom u proračunu od 15 milijardi kuna!

Ali opet, ako se za tonere i tintu plaćalo 10 milijuna kuna više, samo zato što se tako moglo, tko zna gdje se još na nabavu nepotrebno trošilo desetke i stotine milijuna kuna.

Kako tvrdi premijerka i gorivo će koštati 22 milijuna kuna manje, vozila 39 milijuna kuna.

Ne mora biti riječ o korupciji, ali čovjek se uplaši od pomisli da je tek kriza natjerala nekoga da pomisli da se možda na tonerima da uštedjeti 10 milijuna.

Svaki dan započinje neka akcija kako bi se prikupilo 50 ili sto tisuća kuna za operaciju čovjeku koji plaća zdravstveno osiguranje. U tim akcijama ponekad su sudjelovali i ministri koji su potpisivali nabavu novih tonera.

Uz minus od 15 milijardi kuna, štednja 10 milijuna kuna na tonerima doista zvuči kao demagogija. I bilo bi smiješno da se čovjek ne zaledi od pomisli što se događalo u nabavi malo vrjednijih dobara. Ili možda spajalica?