Ajmo kratko - jel' zemlja okrugla?

Osvrt Gabrijele Galić

Gabrijela Galić

Jel' okrugla?

Jel' okrugla?

U rujnu 2011. godine otkriva se kako će s ulaskom u EU u Hrvatskoj nestati nulta stopa na kruh, mlijeko, lijekove, odnosno medicinske implantante, kao i kino ulaznice i knjige. Samo što je ta istina poznata već pet-šest godina, još od vremena početka usklađivanja domaćeg s EU zakonodavstvom



Ajme, majko, što nam se to događa!? Dobili smo neki teški tajni dokument u plavkasto ukoričen. Na njemu velikim, štampanim, slovima vrišti TREATY. A u ugliću se vijori nešto kao naša nacionalna zastava. Brzom poštom, odnosno osobnom isporukom uručena su zemlji Hrvatskoj pravila ponašanja koja će za malo vremena trebati poštivati. Panika je. Teška! Od sutra počinje novi život. Nepoznat. Za četiri milijuna i kusur stanovnika Hrvatske život se preokreće. Naglavačke.


   Mediji su nakostriješeni. Poluludi od posla. Iz sata u sat pristižu nove informacije. Ništa se dobro ne saznaje osim što svaki novi »info« šokira. Ajme, šta nam je to trebalo? Troše se stranice i stranice preskupog medijskog prostora na otkrivanje istina. Jer godinama se živjelo u neznanju. Potpunom mraku. Pa sada otkrivamo toplu vodu. A svaka nova šokantna informacija lijepi se na onu netom objavljenu i još neprobavljenu šokantnu, naravno, ekskluzivu. I kako šokantne novosti pristižu tako se želučići građana sve bolnije grče.


   – Gospodine M. kada će pasti sve zavjese? Koliko dugo ćemo čekati na objavu cjelokupne istine? – zavapio je prema državnom dužnosniku postavljač pitanja bolno se grčeći prema sugovorniku prenoseći govorom tijela patnju svih građana.    – Evo, samo da taj Treaty prevedemo i sve će biti kristalno jasno – odgovara dužnosnik preležerna držanja za izvanrednu situaciju.    – Ali, gospodine neki detalji su već u javnosti! Javnost ima pravo znati. Recite, molim Vas sada i ovdje recite…. Ajmo kratko. I izravno. Jel’ zemlja okrugla? – gotovo plačljiva glasa vapi postavljač pitanja.    – Pa gospodine, naravno. Zemlja je okrugla – začuđeno odgovara dužnosnik.    Već crven u licu s ogromnom kapljicama znoja što se nekontrolirano kotrljaju niz lice, postavljač pitanja u ime zgranute i zabrinute nacije prošapće: »Recite, je li točno da se voda u loncu zagrije kada je stavite na otvoreni plamen?«.    – Ma, naravno, gospodine. Upravo je tako – smiruje dužnosnik postavljača pitanja kojem se na licu oslikava trenutno olakšanje. Dužnosniku je nelagodno jer doveden je u suludu situaciju da se pred svekolikim pučanstvom treba braniti jer je – nedopustivo – od njega skrivao informacije. Postavljač pitanja, pak, napokon je smiren i svoj mir može širiti pukom. Zemlja je okrugla, hura! I voda se pod utjecajem topline zagrijava! Dvaput hura.

   Karikiram. Da. Naprosto, nevjerojatna je količina »iznenađenosti« što se proteklih dana širi medijima. U rujnu 2011. godine tako se otkrivaju šokantne istine. Poznate već godinama. U rujnu 2011. godine otkriva se kako će s ulaskom u EU u Hrvatskoj nestati nulta stopa na kruh, mlijeko, lijekove, odnosno medicinske implantante, kao i kino ulaznice i knjige. Samo što je ta istina poznata već pet-šest godina, još od vremena početka usklađivanja domaćeg s EU zakonodavstvom. Pisalo se o tome na startu pregovora baš kao i kasnije kada su pojedina pregovaračka poglavlja pregovarana. Baš kao što se pisalo o poljoprivredi, ribarstvu, tržišnom natjecanju (a pod tim se krije i famozna brodogradnja), slobodi kretanja roba i usluga… Istina, nije se ova država previše trudila javnost informirati o tijeku pregovora i detaljima. To su radili novinari. Otkrivali i objavljivali. Detaljno objašnjavali što se to iza 35 pregovaračkih poglavlja krije. Pardon, čini mi se da je brojka od 35 pregovaračkih poglavlja, ipak, ekskluziva. Još neobjavljena. Ali će šokirat javnost kada bude »vani«. Jer u ovoj zemlji, čini se, mnogi imaju kratko pamćenje. A mediji se, nažalost, često trude biti vodećim akterima tog kolektivnog gubitka svijesti.




više vijesti