Onda je i Slavko Linić došao u »3. maj« i onako usput najavio da će i Dioki i Dina ići u stečaj, jer su pregovori s potencijalnim investitorima bili neuspješni. I nema tu nekog dodatnog objašnjenja, razgovora ni polemike, nema odgovora na radnička pitanja, iako su ona vrlo logična i dobro argumentirana. Teško je razumjeti zašto propada proizvodnja, koja je svugdje u svijetu profitabilna, a da nitko u Vladi dosad ništa nije postigao u akciji spašavanja ove tvrtke.

Premijer Milanović tako često voli naglašavati važnost bitke za radna mjesta, posebno ona u proizvodnji. Samo, teško je odgonetnuti gdje se ta bitka vodi. U Diokiju? Dini? Brodogradilištu Kraljevica? Pitanje je tko je sljedeći u ovom nizu, odnosno trebaju li uopće socijaldemokraciji u Hrvatskoj radnici. Ukoliko trebaju onda bi Milanović, Linić ili Čačić pod hitno morali izaći iz ugodnih salona Banskih dvora i doći na rampu Dine. Tamo im je biračka baza, ta ih je dovela na vlast, ta će ih i srušiti.