Strahovita tragedija potresla je jučer Beograd i Srbiju. Ali i svakog roditelja koji je tu vijest pročitao, u kojem god kutku svijeta. Dječak od 13 godina ubio je u vlastitoj osnovnoj školi osam svojih kolega i čuvara. A svijet je stao začuđen što toliko patološko može biti u glavi jednog 13-godišnjeg dječaka.

Nažalost, sve podsjeća na Krvavu bajku Desanke Maksimović iz 1941. godine, pjesmu nastalu nakon pokolja koji su njemačke okupacijske snage izvele u Kragujevcu. Žrtva pokolja bio je i cijeli razred gimnazijalaca. »Iste su godine svi bili rođeni, isto su im tekli školski dani, na iste svečanosti zajedno su vođeni, i svi umrli u istom danu«. Strava i užas, samo ovdje je počinitelj jedan čovjek, i to dječak.

Pritom, taj je napad bio i planiran. Dječak je imao popis kolega koje želi eliminirati. Objavio ga je. Prije pucnjave, najprije je ubio čuvara na ulazu u školu. A sa sobom je osim dva pištolja iz sefa svoga oca, imao i četiri molotovljeva koktela. Na kraju se sam prijavio policiji i predao. Zastrašujuća je činjenica da je jedno dijete razradilo ovaj plan. Ali vjerojatno gore od ičega zvuči podatak da je otac dječaka, koji je imao legalne dozvole za oružje i vjerojatno ga držao u sefu pod ključem, ipak slobodno vrijeme provodio na način da su on i sin zajedno odlazili u streljane, gdje je dječak trenirao pucanje.

Pritom dijete-ubojica dolazi iz naizgled sređene obitelji. No, podatak da Srbija po statistikama ima prosjek posjedovanja oružja među najvišima u Europi, govori sam za sebe. Svjetski mediji sada pišu kako je tzv. Zapadni Balkan preplavljen stotinama tisuća komada ilegalnog oružja, a očito i legalnog, nakon 1990-ih godina. U 2019. godini procijenjeno je da u Srbiji na 100 stanovnika dolazi 39,1 komad oružja.

Nažalost, sigurno nije mnogo bolje ni u Hrvatskoj. Crne statistike govore o tome da se oružje, osim najčešće u femicidima, koristi i u slučajevima suicida kojih je u Hrvatskoj nakon ratnih godina izuzetno puno. Podaci MUP-a kažu da u Hrvatskoj postoje 314.783 komada oružja, a posljednjih je godina zabilježen porast broja naoružanih Hrvata – 2008. bilo je gotovo 240.000 komada registriranog oružja, a broj je iz godine u godinu rastao. No, to su podaci samo za registrirano oružje. Koliko je točno ilegalnog oružja, ne zna se. Pritom je vlasnika oružja oko 16.000, a najviše je registrirano oružja za lov.

Podaci na svjetskoj razini pokazuju da je broj komada oružja po glavi stanovnika u našoj zemlji ipak mnogo manji nego drugdje. Tako se na prvom mjestu po broju pištolja nalazi SAD, gdje od 100 stanovnika njih 88 ima oružje. Hrvatska je po jednom od mjerenja zauzela 26. mjesto na svjetskoj listi, što je također veoma visoko. I krajnje nepotrebno. Naravno, pitanje oružja jedno je od glavnih političkih tema u SAD-u između demokrata i republikanaca. To je striktno političko pitanje, no u Hrvatskoj uglavnom nije tema, iako podaci nimalo ne ohrabruju.

Iz literature je poznato da puška koja visi na zidu u trećem činu svakako posluži nečijoj smrti, stoga oružja treba biti što manje, a MUP bi trebao nastaviti s akcijama »razoružavanja«.

Tu je naravno i pitanje pod kojim ili čijem utjecajem je dječak pucao. Srbijanske vlasti odmah su zaigrale na kartu »kancerogenog utjecaja interneta i zapadnih vrijednosti«. No, ako je točna informacija iz škole o tome da je dječak prošle godine u šestom razredu doživio maltretiranje od vršnjaka, te je sada u sedmom razredu premješten u drugi razred gdje je također bio žrtva vršnjačkog nasilja, možda primjedba o utjecaju interneta i društvenih mreža nije netočna.

Koktel dostupnosti oružja uz bullying bio je poguban za ovog dječaka, i njegove stravično stradale kolege. Djecu. Svaka se vlast, pa i hrvatska, nakon ovoga treba upitati ima li dovoljnu razinu sigurnosti u svojim školama. To je ono čime se politika treba primarno i baviti – sigurnošću svojih građana. A osobito djece. Jer ovakvi se užasi mogu dogoditi bilo gdje.