Tek nakon više od tri sata ove rasprave koja se bavila svime samo ne premijerom, ona se vratila na ono zbog čega je uopće i bila zatražena
Oporba je jučer u Saboru potpuno pogrešno vodila cijelu priču tijekom rasprave o opozivu premijera Andreja Plenkovića. Naime, većim dijelom saborske svađe tema je bio predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava koji je uime cijele oporbe predstavljao njihov zahtjev za opozivom prvog čovjeka Vlade. HDZ-ovi zastupnici navukli su Penavu na njemu omiljenu temu nesankcioniranja počinitelja ratnih zločina počinjenih tijekom opsade i okupacije Vukovara ujesen 1991. godine. Usto se raspravljalo o privatizaciji Ine, te o nizu drugih tema koje nemaju nikakve izravne veze s premijerom zbog čijeg su opoziva inicirali cijelu ovu, tko zna već koju po redu, saborsku raspravu o opozivu nekog člana Vlade. Tek nakon više od tri sata ove rasprave koja se bavila svime samo ne premijerom, ona se vratila na ono zbog čega je uopće i bila zatražena. I to zbog samog Plenkovića koji se sukladno Poslovniku morao očitovati o oporbenom zahtjevu. Ali i tada se govorilo o svemu i svačemu. Nikakvog fokusa oporbe nije bilo na temu opoziva premijera. I tako su prošli i svi večernji televizijski dnevnici nacionalnih televizija. Nakon toga je ova rasprava, čija je osnovna namjera oporbe bila ocrniti premijera, mogla biti i završena.
Oporba je propustila svoju priliku. Prvi put otkad je na poziciji premijera, Andrej Plenković bio je meta oporbenog zahtjeva za opoziv. Objava SMS-ova Gabrijele Žalac i Josipe Rimac omogućila je oporbi da nakon niza ministara sada nacilja premijera osobno. I bio je to dobar potez. Jer uspjehom u ocrnjivanju premijera osobno zaista bi naštetili HDZ-u za čiji je visoki rejting on ponajviše zaslužan. Međutim, u taktičkom smislu jučer popodne odigrali su katastrofalno. I propustili priliku da upišu značajne političke bodove. Niti se Ivan Penava pokazao sposobnim voditi u Saboru ovu akciju uime cijele oporbe, niti se ona sama znala fokusirati na ono što je bilo najvažnije za postići u cijeloj ovoj političkoj akciji.
Jer, naravno, nitko ni u oporbi, ni u javnosti nije očekivao da bi Plenković zaista mogao biti opozvan. Vladajuća je većina stabilna i ima realno govoreći puno više od potrebnih 76 ruku. Tako da to nije ni bila osnovna namjera zahtjeva za opoziv. Ali je bila, koliko se to god može uvjeriti javnost, da je Andrej Plenković na neki način povezan s nekim kaznenim djelima. I time barem malo srušiti rejting HDZ-a koji je u ovom trenutku negdje oko 30 posto.
Situaciju je za oporbu samo donekle poboljšao predsjednik SDP-a Peđa Grbin koji se premijeru obratio s »gospodine AP« i time uzrokovao reakciju predsjedavajućeg Gordana Jandrokovića. Malo se bilo zagužvalo pa je proglašena stanka. Grbin jest prekršio Poslovnik, ali je barem nekako vratio raspravu u pravom smjeru što se tiče oporbenih političkih ciljeva. Ali ako je oporba željela nanijeti značajan udarac premijeru, a time i HDZ-u, ovo je bilo baš premalo. Puno, puno premalo.
Ako želi srušiti HDZ na sljedećim parlamentarnim izborima ma kada oni bili, oporba, i lijeva i desna, morat će promijeniti taktiku. U redu je napadati i Vladu i njenog premijera, i vladajuću stranku, to i jest posao oporbe, ali čak ni to se ne radi kako treba.
U oporbi ima sposobnih i pametnih ljudi, od kojih su neki jako dugo u politici i znaju sve njene zakonitosti. Ako želi polučiti dobar izborni rezultat, ona mora izaći s jasnim i svima razumljivim ciljevima i predstaviti ljude koji će ih provoditi jednog dana ako im birači daju dovoljnu podršku da osvoje vlast. Trebaju početi aktivno nuditi svoje ideje i programe i uvjeriti građane da ih oni zaista mogu provesti.
HDZ je zbog korupcije i loše provedene privatizacije dva puta izgubio parlamentarne izbore. Prvi put 2000., a drugi put 2011. godine. I prvi i drugi put oporba je manje-više bez neke prevelike osobne zasluge. HDZ je oba puta sam sebe politički uništio. Pitanje može li se to dogoditi i ovaj put. HDZ jest pritisnut aferama, a objava SMS-ova dodatno im je otežala situaciju. Međutim, veliko je pitanje je li to dovoljno da HDZ samo zbog toga izgubi parlamentarne izbore. Kako stvari zasad stoje – nije. Zbog toga će oporba, osim ukazivanja na korupciju, morati ponuditi još nešto.
Uvodnik
Oporba propustila još jednu šansu
Zlatko Crnčec
24. veljača 2023 12:21
Foto Zeljko Hladika/PIXSELL
Tek nakon više od tri sata ove rasprave koja se bavila svime samo ne premijerom, ona se vratila na ono zbog čega je uopće i bila zatražena
Oporba je jučer u Saboru potpuno pogrešno vodila cijelu priču tijekom rasprave o opozivu premijera Andreja Plenkovića. Naime, većim dijelom saborske svađe tema je bio predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava koji je uime cijele oporbe predstavljao njihov zahtjev za opozivom prvog čovjeka Vlade. HDZ-ovi zastupnici navukli su Penavu na njemu omiljenu temu nesankcioniranja počinitelja ratnih zločina počinjenih tijekom opsade i okupacije Vukovara ujesen 1991. godine. Usto se raspravljalo o privatizaciji Ine, te o nizu drugih tema koje nemaju nikakve izravne veze s premijerom zbog čijeg su opoziva inicirali cijelu ovu, tko zna već koju po redu, saborsku raspravu o opozivu nekog člana Vlade. Tek nakon više od tri sata ove rasprave koja se bavila svime samo ne premijerom, ona se vratila na ono zbog čega je uopće i bila zatražena. I to zbog samog Plenkovića koji se sukladno Poslovniku morao očitovati o oporbenom zahtjevu. Ali i tada se govorilo o svemu i svačemu. Nikakvog fokusa oporbe nije bilo na temu opoziva premijera. I tako su prošli i svi večernji televizijski dnevnici nacionalnih televizija. Nakon toga je ova rasprava, čija je osnovna namjera oporbe bila ocrniti premijera, mogla biti i završena.
Oporba je propustila svoju priliku. Prvi put otkad je na poziciji premijera, Andrej Plenković bio je meta oporbenog zahtjeva za opoziv. Objava SMS-ova Gabrijele Žalac i Josipe Rimac omogućila je oporbi da nakon niza ministara sada nacilja premijera osobno. I bio je to dobar potez. Jer uspjehom u ocrnjivanju premijera osobno zaista bi naštetili HDZ-u za čiji je visoki rejting on ponajviše zaslužan. Međutim, u taktičkom smislu jučer popodne odigrali su katastrofalno. I propustili priliku da upišu značajne političke bodove. Niti se Ivan Penava pokazao sposobnim voditi u Saboru ovu akciju uime cijele oporbe, niti se ona sama znala fokusirati na ono što je bilo najvažnije za postići u cijeloj ovoj političkoj akciji.
Jer, naravno, nitko ni u oporbi, ni u javnosti nije očekivao da bi Plenković zaista mogao biti opozvan. Vladajuća je većina stabilna i ima realno govoreći puno više od potrebnih 76 ruku. Tako da to nije ni bila osnovna namjera zahtjeva za opoziv. Ali je bila, koliko se to god može uvjeriti javnost, da je Andrej Plenković na neki način povezan s nekim kaznenim djelima. I time barem malo srušiti rejting HDZ-a koji je u ovom trenutku negdje oko 30 posto.
Situaciju je za oporbu samo donekle poboljšao predsjednik SDP-a Peđa Grbin koji se premijeru obratio s »gospodine AP« i time uzrokovao reakciju predsjedavajućeg Gordana Jandrokovića. Malo se bilo zagužvalo pa je proglašena stanka. Grbin jest prekršio Poslovnik, ali je barem nekako vratio raspravu u pravom smjeru što se tiče oporbenih političkih ciljeva. Ali ako je oporba željela nanijeti značajan udarac premijeru, a time i HDZ-u, ovo je bilo baš premalo. Puno, puno premalo.
Ako želi srušiti HDZ na sljedećim parlamentarnim izborima ma kada oni bili, oporba, i lijeva i desna, morat će promijeniti taktiku. U redu je napadati i Vladu i njenog premijera, i vladajuću stranku, to i jest posao oporbe, ali čak ni to se ne radi kako treba.
U oporbi ima sposobnih i pametnih ljudi, od kojih su neki jako dugo u politici i znaju sve njene zakonitosti. Ako želi polučiti dobar izborni rezultat, ona mora izaći s jasnim i svima razumljivim ciljevima i predstaviti ljude koji će ih provoditi jednog dana ako im birači daju dovoljnu podršku da osvoje vlast. Trebaju početi aktivno nuditi svoje ideje i programe i uvjeriti građane da ih oni zaista mogu provesti.
HDZ je zbog korupcije i loše provedene privatizacije dva puta izgubio parlamentarne izbore. Prvi put 2000., a drugi put 2011. godine. I prvi i drugi put oporba je manje-više bez neke prevelike osobne zasluge. HDZ je oba puta sam sebe politički uništio. Pitanje može li se to dogoditi i ovaj put. HDZ jest pritisnut aferama, a objava SMS-ova dodatno im je otežala situaciju. Međutim, veliko je pitanje je li to dovoljno da HDZ samo zbog toga izgubi parlamentarne izbore. Kako stvari zasad stoje – nije. Zbog toga će oporba, osim ukazivanja na korupciju, morati ponuditi još nešto.