Aktualno saborsko prijepodne donijelo je reprizu svih dosadašnjih. Oporba napada Vladu iz svih oružja. Ovoga puta glavna su tema naravno poskupljenja nastala uvođenjem eura. To što je dio trgovaca tijekom novogodišnje noći kroz konverziju kune u euro znatno povećao cijene, uz gospodarsku, postalo je naravno i prvorazredna politička tema. I to se vidjelo i na jučerašnjem prvom danu zasjedanja Hrvatskog sabora. Uz naravno presporu obnovu i postavljanje novog ministra graditeljstva.

Međutim, čini se bi oporba možda trebala odustati od svoje taktike da napada Vladu i kada ova to jest zaslužila i kada nije. Jer time ponekad bira ciljeve koji u političkom smislu možda i nisu toliko bitni. Politika i stvarni život ponekad ne idu ruku pod ruku. Stalni napadi na sporu obnovu čine se kao dobra politička tema, što ona i jest, ali samo do neke mjere. Naime, zbog te sporosti pogođen je ipak relativno mali dio stanovništva. Ogromna većina ne osjeća njene posljedice i ono što s tim u vezi gleda na svojim ekranima tek je jedna od katastrofa o kojima se informiraju gledajući središnje dnevnike.

Stvar je moguće u tome da bi oporba trebala birati mete. U zadnjih 30 godina samo su dva puta uspjeli pobijediti HDZ. I oba puta HDZ je pao na korupciji, prvi put u pretvorbi i privatizaciji, drugi put na svemu što se događalo oko Fimi medije. Međutim, i ovdje ima problem jer ne postoji nikakav dokaz, nekakav »smoking gun«, koji bi povezao sadašnje najuže vodstvo HDZ-a s bilo kakvim kriminalom. Tako da oporba tu ima dosta suženi prostor bez obzira na brojne afere kojima svjedočimo zadnjih par godina.

Zbog toga bi oporba ako želi pobijediti na sljedećim izborima trebala prijeći na aktivni napad. Uz kritike Vladi, što je jedan od glavnih poslova oporbenih stranaka, trebali bi sve više stavljati naglasak na ono što oni nude. Trebali bi početi uvjeravati birače da su oni sposobniji voditi zemlju od aktualne administracije. Što pak znači ponuditi kratke i jasne programe i ideje kako oni vide najbolji put za napredak Hrvatske. Ljudi su željni optimizma i nekoga tko bi im ponudio nekakav, bilo kakav, putokaz što treba raditi da se na najbolji način iskoristi činjenica da smo postali dio eurozone. Nogometnim rječnikom, napad na Vladu za korupciju i nesposobnost je tek dobra obrana, ali ako želiš dobiti utakmicu, moraš dati neki gol. A to su rješenja koja će se ponuditi za gospodarske probleme Hrvatske. Kakav god bio, to je u svojim najboljim danima znao ponuditi Radimir Čačić. Oporba sada takvog nema.

Usto, oporba bi već sada trebala imati osobu za koju bi birači znali da će postati premijer u slučaju izborne pobjede. Ljudi žele znati koga im oporba nudi i svoje simpatije najčešće vežu uz pojedinu osobu koja im utjelovljuje opciju za koju bi željeli glasovati. Politika je, to je već stotinu puta ponovljeno, dojam i nažalost gotovo samo dojam. A on se najčešće vezuje uz osobu koja vodi neku političku stranku. U Hrvatskoj je u ovom trenutku ovakva podjela – birači HDZ-a podržavaju Plenkovića, a oni koji su protiv HDZ-a Milanovića. Problem oporbe je u tome što se Milanović ne može kandidirati na parlamentarnim izborima. Osim, naravno, ako bi prethodno podnio ostavku na poziciju predsjednika Republike, što je gotovo nevjerojatno. Iako se negdje na rubno rubnim marginama politike spominjala i ta mogućnost, to se sigurno neće dogoditi. A ni predsjednik SDP-a Peđa Grbin ni Sandra Benčić iz Možemo! nisu se profilirali kao političke figure koje bi birači oporbe rado vidjeli kao osobu koja bi vodila Vladu. Milanović im je naprosto pojeo sav politički prostor. S druge strane, zasad baš i ne izgleda da postoji volja za politički dogovor ovih dviju stranaka oko jedne osobe koju bi ponudili kao budućeg premijera. Ako želi ozbiljno konkurirati HDZ-u oporba bi trebala postići dogovor oko jedne osobe. I to što prije.

U ovoj predizbornoj godini odlučivat će se ishod parlamentarnih izbora, ma kada oni na kraju bili. Po svim istraživanjima javnog mnijenja HDZ uvjerljivo vodi. Napadi oporbe očito nisu urodili nikakvim plodom. Ako žele dobiti parlamentarne izbore, moraju promijeniti taktiku. Još im nije kasno, ali sat im ubrzano otkucava.