Andrej Plenković ostaje na čelu Vlade. Saborska većina od 77 ruku odbila je zahtjev oporbe za premijerov opoziv. To se i očekivalo. Nitko nije ni trenutka sumnjao da bi ishod mogao biti drugačiji. Nije ni oporba. Uostalom, zahtjevi za opoziv premjera ili nekog ministra ne podnose se s namjerom da bi se u tome uspjelo. Već sa željom, potpuno legitimnom, da se kroz raspravu biračima ukaže na propuste vladajućih. I da se time osvoji koji dodatni politički bod. Ako se dobro izvede oporba od toga može imati itekakve koristi bez obzira na to da vladajuća većina u parlamentu odbije njihov zahtjev. Ako se biračima ukaže na pukotine unutar vladajuće strukture to bi se trebalo pokazati na prvim sljedećim istraživanjima javnog mnijenja. U smislu da padne podrška vladajućoj stranci. Tako nešto teško je očekivati nakon onoga što se mogli vidjeti ovog tjedna u Saboru.
Uime oporbe zahtjev za Plenkovićevim opozivom vodio je predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava. I jako loše obavio taj posao. Naime, cilj oporbe bio je osobno ocrniti premijera Plenkovića nakon što medij već nekoliko tjedna objavljuju SMS, WhatsApp i Viber prepiske Josipe Rimac, Gabrijele Žalac i niza drugih nekadašnjih i aktualnih HDZ-ovih dužnosnika. U nekim se porukama spominje AP, a pokazalo se da je i premijeru u njegovom Uredu bio predstavljen softver zbog kojeg je Žalac završila u prvo u pritvoru, a sada s optužnicom. Dosad Plenkovića nije bio ni blizu ni jednoj od afera u kojima su pravosudno nastradali neki HDZ-ovi visoki dužnosnici. A slažu se i oporba i vladajući da on osobno ima veliki ugled kod birača i da zahvaljujući ponajviše tome HDZ i dalje ima rejting na oko 30 posto, više nego dvostruko više od SDP-a koji je druga stranka po snazi u državi. Pa je stoga u političkom smislu bilo logično da oporba nakon niza zahtjeva za opozivom ministara sada krene izravno na premijera. Logika je bila da se napadom na njega sruši njegov osobni rejting, a potom automatski i onaj HDZ-a. Legitiman politički potez.
Međutim, do toga nije došlo. Ponajviše zbog taktičke pogreške. Naime, Ivan Penava upao je u zamku HDZ-ovih rutinera. Kao što je poznato Penava je nekada bio viđeniji dužnosnik HDZ-a. U dijelu stranke nezadovoljnim načinom na koji Plenković vodi stranku za dobio je simpatije svojim soliranjem. Protiv izravne volje vodstva stranke organizirao je skup u Vukovaru na kojem se optuživalo pravosuđe da zbog koalicije HDZ-a i SDSS-a ne smije i ne želi istraživati ratne zločine koji su se dogodili ujesen 1991 za vrijeme opsade i okupacije Vukovara. U proljeće 2020 neuspješno se kandidirao za zamjenika predsjednika HDZ-a na nacionalnoj razini. Dakle, Penava i HDZ imaju svoju povijest. I onda se dogodila da ona, a ne opoziv premijera bude glavna tema gotovo prva četiri sata saborske rasprave. Penava se upecao na stalne istupe zastupnika HDZ-a koju su raspravu fokusirali na Vukovar i na tko je kriv za neprocesuiranje ratnih zločina. Pa kao da je potpuno zaboravio zbog čega je uopće za saborskom govornicom.
Kada se još uzme u obzir da je saborska rasprava započela u tri popodne, dok se u njoj prvi puta spomenuo Plenkovića već su se bili opako približili termini večernjih televizijskih dnevnika. A i nakon toga rasprava nije bila previše fokusirana da bi se od nje izrodila neka velika korist za oporbeni osnovni naum. Izravan napad na Plenkovića. Usto, dosad je bilo već niz ovakvih situacija u kojima oporba istom taktikom, iniciranjem saborske rasprave o opozivu, želi pritisnuti Vladu. Ova taktika je, kao što smo već rekli, nije ne legitimna i dosad jest polučila stanovite uspjehe. Ali ona ima svoje limite. Ona jest dobro pomoćno sredstvo političke borbe. Ali samo to. Ner puno više od toga.
Da bi postigla više, oporba bi trebala naglasak s ukazivanja na loše poteze i koruociujske afere, trebala staviti na ono što ona može ponuditi biračima. Trebala bi već sada imati par vodećih ljudi koji bi utjelovljavali ono što ona predlaze u svojim programima. A oni bi trebali biti jasni i svakom razumljivi. Dok se bude koncentrirala samo na propuste vladajućih neće dobiti onaj politički zamah nužan za dobivanje parlamentarnih izbora. Ne modu drugi dobiti izbore za njih.
Piše Zlatko Crnčec
Oporba mora mijenjati strategiju
Zlatko Crnčec
04. ožujak 2023 08:50
Foto Zeljko Hladika /PIXSELL
Andrej Plenković ostaje na čelu Vlade.
Andrej Plenković ostaje na čelu Vlade. Saborska većina od 77 ruku odbila je zahtjev oporbe za premijerov opoziv. To se i očekivalo. Nitko nije ni trenutka sumnjao da bi ishod mogao biti drugačiji. Nije ni oporba. Uostalom, zahtjevi za opoziv premjera ili nekog ministra ne podnose se s namjerom da bi se u tome uspjelo. Već sa željom, potpuno legitimnom, da se kroz raspravu biračima ukaže na propuste vladajućih. I da se time osvoji koji dodatni politički bod. Ako se dobro izvede oporba od toga može imati itekakve koristi bez obzira na to da vladajuća većina u parlamentu odbije njihov zahtjev. Ako se biračima ukaže na pukotine unutar vladajuće strukture to bi se trebalo pokazati na prvim sljedećim istraživanjima javnog mnijenja. U smislu da padne podrška vladajućoj stranci. Tako nešto teško je očekivati nakon onoga što se mogli vidjeti ovog tjedna u Saboru.
Uime oporbe zahtjev za Plenkovićevim opozivom vodio je predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava. I jako loše obavio taj posao. Naime, cilj oporbe bio je osobno ocrniti premijera Plenkovića nakon što medij već nekoliko tjedna objavljuju SMS, WhatsApp i Viber prepiske Josipe Rimac, Gabrijele Žalac i niza drugih nekadašnjih i aktualnih HDZ-ovih dužnosnika. U nekim se porukama spominje AP, a pokazalo se da je i premijeru u njegovom Uredu bio predstavljen softver zbog kojeg je Žalac završila u prvo u pritvoru, a sada s optužnicom. Dosad Plenkovića nije bio ni blizu ni jednoj od afera u kojima su pravosudno nastradali neki HDZ-ovi visoki dužnosnici. A slažu se i oporba i vladajući da on osobno ima veliki ugled kod birača i da zahvaljujući ponajviše tome HDZ i dalje ima rejting na oko 30 posto, više nego dvostruko više od SDP-a koji je druga stranka po snazi u državi. Pa je stoga u političkom smislu bilo logično da oporba nakon niza zahtjeva za opozivom ministara sada krene izravno na premijera. Logika je bila da se napadom na njega sruši njegov osobni rejting, a potom automatski i onaj HDZ-a. Legitiman politički potez.
Međutim, do toga nije došlo. Ponajviše zbog taktičke pogreške. Naime, Ivan Penava upao je u zamku HDZ-ovih rutinera. Kao što je poznato Penava je nekada bio viđeniji dužnosnik HDZ-a. U dijelu stranke nezadovoljnim načinom na koji Plenković vodi stranku za dobio je simpatije svojim soliranjem. Protiv izravne volje vodstva stranke organizirao je skup u Vukovaru na kojem se optuživalo pravosuđe da zbog koalicije HDZ-a i SDSS-a ne smije i ne želi istraživati ratne zločine koji su se dogodili ujesen 1991 za vrijeme opsade i okupacije Vukovara. U proljeće 2020 neuspješno se kandidirao za zamjenika predsjednika HDZ-a na nacionalnoj razini. Dakle, Penava i HDZ imaju svoju povijest. I onda se dogodila da ona, a ne opoziv premijera bude glavna tema gotovo prva četiri sata saborske rasprave. Penava se upecao na stalne istupe zastupnika HDZ-a koju su raspravu fokusirali na Vukovar i na tko je kriv za neprocesuiranje ratnih zločina. Pa kao da je potpuno zaboravio zbog čega je uopće za saborskom govornicom.
Kada se još uzme u obzir da je saborska rasprava započela u tri popodne, dok se u njoj prvi puta spomenuo Plenkovića već su se bili opako približili termini večernjih televizijskih dnevnika. A i nakon toga rasprava nije bila previše fokusirana da bi se od nje izrodila neka velika korist za oporbeni osnovni naum. Izravan napad na Plenkovića. Usto, dosad je bilo već niz ovakvih situacija u kojima oporba istom taktikom, iniciranjem saborske rasprave o opozivu, želi pritisnuti Vladu. Ova taktika je, kao što smo već rekli, nije ne legitimna i dosad jest polučila stanovite uspjehe. Ali ona ima svoje limite. Ona jest dobro pomoćno sredstvo političke borbe. Ali samo to. Ner puno više od toga.
Da bi postigla više, oporba bi trebala naglasak s ukazivanja na loše poteze i koruociujske afere, trebala staviti na ono što ona može ponuditi biračima. Trebala bi već sada imati par vodećih ljudi koji bi utjelovljavali ono što ona predlaze u svojim programima. A oni bi trebali biti jasni i svakom razumljivi. Dok se bude koncentrirala samo na propuste vladajućih neće dobiti onaj politički zamah nužan za dobivanje parlamentarnih izbora. Ne modu drugi dobiti izbore za njih.