Engleski književnik i novinar Eric Arthur Blair, poznat pod pseudonimom George Orwell, je za svoj roman “1984” smislio Novogovor. Taj je Novogovor ključni dio njegovog distopijskog romana. Novogovor je službeni jezik Orwellove fiktivne države Oceanije. Riječ je o pojednostavljenom, primitiviziranom, engleskom jeziku, a lingvistički gledano okosnica Novogovora su smanjeni jezik i pojednostavljena gramatika. Svrha i smisao Novogovora su jednostavni: kontrolom jezika i mogućnosti izražavanja pokušava se zaustaviti ono što je Orwell u romanu nazvao “zlomišlju”, a time vlasti Oceanije smanjuju mogućnost prihvaćanja problematičnih i remetilačkih ideja o slobodi i pobuni koje bi mogle ugroziti poredak. Vremenom je Orwellov Novogovor (odnosno Newspeak) postao opći pojam koji se koristi u pogrdnome smislu kojim se označava ideološka isključivost ili prikrivanje pravih namjera.

Novogovorom se u hrvatskoj politici u posljednje vrijeme, dakle od izbora održanih 8. studenoga prošle godine, ponajviše bavi Most. Nakon prošlojesenskih izbora mostari su uporno inzistirali na tome da oni ni s kim neće sklopiti koaliciju (jer tako je njihov čelnik BožoPetrov zapisao i kod javnog bilježnika ovjerenim potpisom potvrdio), pa budući da nisu mogli sklopiti koaliciju ni s tadašnjom koalicijom Hrvatska raste okupljenom oko SDP-a, niti s tadašnjom Domoljubnom koalicijom okupljenom oko HDZ-a, nije im bilo druge nego da imenicu koja ničim nije došla na zao glas, a riječ je o imenici “koalicija”, zamijene imenicom koja im se novogovorski činila mnogo primjerenijom, a radi se o imenici “suradnja”. Na koncu je, ta “suradnja” sklopljena s Domoljubnom koalicijom i njenim stjegonošom HDZ-om, a niti tri godišnja doba nakon što je ta “suradnja” sklopljena (i u međuvremenu padom Vlade razvrgnuta) isti akteri ponovo raspravljaju, na temelju izbornih rezultata, ne bi li ponovo sklopili “suradnju”, kad im već Novogovor ne dopušta da sklope koaliciju.

Most je u sklapanju nove suradničke koalicije potražio novu novogovorsku riječ i sada je riječ koja dominira pregovaračkim procesom između HDZ-a i Mosta “jamstvo”. Čelnik Mosta Božo Petrov je prije izbornoga dana objavio listu “jamstava” Mosta. Njih je, kako je znano, sedam (baš kao što je i patuljaka sedam, baš kao što je i sedam dana Bog stvarao svijet, kako smatraju vjernici, baš kao što je i sedam sekretara SKOJ-a, a i ofenziva je bilo ravno sedam, ne računajući osmu ofenzivu koju je zbog svojih književnih potreba izmislio Branko Ćopić), a ne radi se ni o kakvim “jamstvima” nego je naprosto riječ o “uvjetima” koje je Most unaprijed postavio pred svog pregovaračkog partnera ne znajući u tom trenutku hoće li to biti SDP i njegova Narodna koalicija ili HDZ i njegovi partneri. Kada je riječ o tim “jamstvima” ponovo nam valja zaviriti u lektiru i zazvati u sjećanje Ilju Iljfa i Evgenija Petrofa. U njihovim satiričnim romanima “Dvanaest stolica” i “Zlatno tele” glavni je junak Ostap Bender. On je, u osnovi, duhovit, inteligentan i simpatičan prevarant. Njegova je želja da izmuze novac od ljudi koja ga imaju i to tako što će ih prevariti (nije Ostap nasilan), a tim novcem želi ostvariti svoj cilj: biti bogat i lagodno živjeti. Njegov je genijalni moto koji odražava način njegova rada “ideje naše, benzin vaš”. Upravo to su “jamstva” Mosta. Ideje su njihove, ali pogonsko gorivo da bi se te ideje pretočile u nešto konkretno mora dati netko drugi. Trenutačno je onaj koji će dati benzina Mostovim idejama HDZ, a glavni benzinski logističar ne može biti nitko drugi nego predsjednik te stranke, dakle Andrej Plenković.

Most je izbjegao nazvati svoje uvjete uvjetima, bit će zbog toga što bi netko mogao pomisliti da Most uvjetima ucjenjuje onoga partnera u vlasti koji je i veći i jači. Most je to odlučio nazvati “jamstvima” pri čemu je bjelodano da Most nikome ne daje nikakva “jamstva” nego od potencijalnog partnera traži da napravi ono što bi Most htio napraviti, ali, eto, ne može jer ili je premali ili nije dovoljno velik. Mostu je to, naravno jako zgodno. Time doista može postavljati uvjete (što samo po sebi kada se s nekim raspravlja o sklapanju koalicije nije nedopušteno), ali nije Most taj koji će za “jamstva” snositi odgovornost. Pokažu li se “jamstva” općenito dobrima Most će tvrditi da od toga ne bi bilo ništa da oni ta “jamstva” nisu tražili. Pođu li stvari po zlu, i uruše li se primjerice domaća filmska, kulturna proizvodnja, Vijeće za elektroničke medije, lokalne radiopostaje, a sve se to financira iz pristojbe HRT-u, Most za to neće snositi nikakvu odgovornost jer nije on taj koji je jamčio za svoja “jamstva” nego je za ta “jamstva” jamčio HDZ na čelu s Andrejom Plenkovićem. Uruši li se sustav lokalne samouprave, jer više neće moći imati dovoljno zaposlenih zbog “jamstava”, ni za to neće biti odgovoran Most, iako je predložio i tražio, već će biti onaj koji je na Novogovor pristao, prihvatio ga i proveo u djelo. A Most će, ne treba u to sumnjati, vremenom stvoriti novu novogovornu imenicu za raspravu sa svojim suradničkim koalicijskim partnerima i to će prakticirati sve dok će netko drugi htjeti plaćati njegov benzin.