Po tko zna koji put valja ponoviti – osnova svake politike je kadrovska politika. Naprosto, neka politika da bi bila oživotvorena treba kadrove koji će je provesti. U Hrvatskoj je kadrovska politika poodavno ne samo zapostavljena nego, što je još gore, prezrena. Kadrovska politika se zahvaljujući silnoj višegodišnjoj navali populizma u dijelu medija, a sve više i među političarima, odbacuje kao nešto loše i negativno pa je za to smišljen i prigodan pogrdan izraz »foteljaši«. Eh, ti »foteljaši« nisu ništa drugo nego ministri, njihovi zamjenici, drugi visoki dužnosnici čiji posao uopće nije da sjede udobno zavaljeni u fotelju i gledaju olimpijski sportski program nego da rade i provode i ostvaruju nekakav program za kojega su se obvezali da će ga provesti. Zbog te navale štetočinskog populizma izbjegava se govoriti o kadrovima u politici, izbjegava se govoriti na koga se računa za koje ministarsko mjesto ili za koji drugi položaj. Dapače, čim se u javnosti počne o nekome govoriti kao o kandidatu za funkciju, čim se u javnosti počne govoriti da neka stranka sastavlja listu svojih ljudi za preuzimanje ministarskih mjesta, iz busije iskoči kakav novinar ili Božo Petrov i počnu govoriti o foteljama, političkoj trgovini (pri čemu je trgovina, a svako je trgovanje dogovorne naravi, sastavni dio politike u višestranačkom demokratskom sustavu).

Zbog svega je toga predsjednik HDZ-a u petak pomalo nervozno reagirao na pitanje o podijeljenim ministarskim mjestima u slučaju da njegova stranka sastavlja Vladu. »Večernji list« objavio je popis 15 ministarstava i pridružio im 18 imena, članova HDZ-a, koji bi ta ministarstva mogli preuzeti. Novinarka Iva Puljić-Šego u tekstu navodi da imena nisu još stoposto definirana, navodi i da se u HDZ-u razmišlja (ali još nije odlučeno) da se u finišu kampanje objavi koji su članovi HDZ-a kandidati za najvažnija ministarstva, ali i tako blago sročena formulacija bila je dovoljna Plenkoviću da u petak odbaci »medijske špekulacije« prema kojima je u toj stranci iskristaliziran krug ljudi za koje se s velikom vjerojatnošću može kazati da će biti ministri bude li HDZ u poziciji da daje ministre.

– Prerane kalkulacije o tome tko bi mogao biti ministar nisu ni korisne ni poticajne u ovom trenutku u kojemu smo koncentrirani isključivo na pobjedu na parlamentarnim izborima – zborio je Andrej Plenković u Zagrebu. Plenković je vjerojatno negirao te »prerane kalkulacije« i »medijske špekulacije« upravo zbog populističke histerije koja je kada je riječ o »foteljama« stvorena u hrvatskoj javnosti. Bit će da je procijenio da bi stranci u ovome trenutku objavljivanje imena kandidata za pojedina ministarstva naštetila jer bi se tumačila samo kao raspodjela plijena, a ne kao makar pokušaj ozbiljne i suvisle kadrovske politike.

Postoji i druga mogućnost zbog koje je Plenković otklonio »prerane kalkulacije«. Moguće je, naime, da je govorio istinu, što u ovom slučaju ne bi bilo dobro jer bi to značilo da ni on ni HDZ ne vode nikakvu kadrovsku politiku i da nemaju apsolutno nikakav plan što bi radili i tko bi što radio formiraju li vladu. Srećom, mogućnost da je Plenković govorio istinu u ovom slučaju ne treba uzeti pretjerano ozbiljno.

Umjesto izbjegavanja govorenja o »foteljama«, o njima treba jasno i razgovjetno govoriti. Dobro je da birači znaju tko bi mogao biti ministar kulture, a tko financija. Dobro je da ti ljudi znaju da bi mogli biti ministri kulture ili ministri financija kako bi se bolje pripremili za tu dužnost. Onima koji se politikom bave, a o »foteljama« ne žele govoriti i koji »fotelje« preziru, treba omogućiti da ubuduće u »fotelji« i ne sjede, kad ih to već ionako ne zanima. A one koji se ozbiljno bave politikom treba ohrabriti da pravodobno javno kažu tko će biti »foteljaši«.