Početkom tjedna stanje u Hrvatskoj je izgledalo uobičajeno kaotično. Raspravljalo se o (činilo se i tada prilično izvjesnoj, terminalnoj) političkoj sudbini prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka, a druga velika tema bila je sudbina kurikularne reforme i s njome povezane reforme obrazovanja. U samo nekoliko dana nastupilo je nešto što se više ne može zvati ni raspadom sistema (jer i u raspadnutom ima nekog sistema), nego rasulom.

U četvrtak je naprasno odgođena sjednica Vlade, premijer Tihomir Orešković je pola sata prije zakazanog početka sjednice otišao iz Banskih dvora, što je, kako je pojašnjeno, posljedica »neodgodivih obveza«. Kakvu to neodgodivu obveza može imati čovjek kojemu je najneodgodivija obveza da predsjedava Vladom nije pojašnjeno, a nije objašnjeno ni zašto predsjedavanje na zakazanoj sjednici nije preuzeo prvi potpredsjednik Vlade, ili ako se njemu baš i ne da, samo potpredsjednik Vlade.

Nisu to sva ovotjedna čuda izvršne vlasti. Dan prije odgođene sjednice Vlade prvi trojac izvršne vlasti – Orešković, Tomislav Karamarko i Božo Petrov – sastao se na kavi (premijer bi rekao da su se sjeli dole) kako bi malo smanjili tenzije između dva potpredsjednika. Kratko priopćenje objavljeno nakon zajedničkog sjedenja dole zvuči kao priopćenje koje sastavlja mirovni posrednik nakon što je po prvi puta za isti stol doveo dvije zaraćene i teško zakrvljenje strane u kakvom građanskom ratu. Taj dojam pojačava i čudna (ali po svemu sudeći prigodna i odlično pogođena) terminologija koje priopćenje ne naziva priopćenjem nego zajedničkom izjavom. To priopćenje iskorišteno je i da bi se poručilo da su »u ovom trenutku pokazatelji rada na zajedničkim ciljevima uspješni«, a ta je uspješna objava naciji zajednički izjavljena samo nekoliko sati nakon što je nacija obaviještena da je Vlada odgodila plasman obveznica na međunarodnom tržištu zato što je kamata, i to zbog nestabilne Vlade, neočekivano visoka.

Da nema tako brutalnog rata kao što je građanski rat može se naslutiti i iz objave na Facebooku Thomasa Bauera, suvlasnika tvrtke Grizli komunikacije koja surađuje s Mostom. On tvrdi da su iza provale u automobil predstavnika njihovog klijenta iz Austrije Tomislav Karamarko i HDZ te da su ukradeni poslovni ugovori tvrtke kojima se želi kompromitirati Most. Osim toga, Bauer tvrdi da Karamarko osobno naziva ljude i na njih vrši pritisak te pokušava doznati informacije, a sve je to izravna posljedica afere Konzultantica. Ako Karamarko doista osobno naziva ljude to može značiti da u ovome trenutku nema apsolutno nikoga tko bi umjesto njega, a za njega, radio potencijalno tako prljav posao. Tomu, kada je riječ o izvršnoj vlasti, treba pridodati, u sklopu svega ovoga, danas jedva primjetnu aferu o krajnje upitnoj legalnosti imenovanja novih uprava u HAC-u, HC-u i HŽ Infrastrukturi.

Lako je moguće da ćemo za koji dan zakoračiti u krizu koja će biti izazvana blokadom rada Ustavnog suda. Ono što se u utorak poslijepodne činilo vrlo izvjesnim (izbor deset sudaca Ustavnog suda), u četvrtak poslijepodne je potpuno neizvjesno. Predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Robert Podolnjak kazao je da je za šest kandidata postignut gotovo pa konsenzus (po otprilike 130 glasova za svakoga), a onda se počelo među kandidate gurati neke koji ne ispunjavaju uvjete, pa je sada sve upitno. Moguće je i da dogovor o tome tko će biti sudac Ustavnog suda u sljedećih osam godina bude uspješan i pravodoban, ali moramo biti svjesni da se u tom slučaju možemo suočiti sa sljedećom preprekom, a to je pitanje kvoruma u Hrvatskom saboru, koji će u petak svoj rad nastaviti, usprkos svemu što se događa u državi, raspravom o Izvješću o ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć u 2015. godini.

Kad se sve zbroji stanje je sljedeće: izvršna vlast postoji de iure, ne i de facto, ne funkcionira više ni kao labava konfederacija, a inzistirati na imenici »suradnja« na kojoj je prije nešto više od pet mjeseci inzistirao Petrov odbacujući imenicu »koalicija« danas je naprosto neumjesno; Ustavni sud koji može funkcionirati za sada imamo, a do kada ćemo ga imati ne znamo. Sigurno do 7. lipnja, a nakon toga bismo se mogli naći u, rječima Franje Tuđmana kazano, »ki bi da bi« situaciju. Zbroju treba pridodati i Sabor koji nije uspijevao skupiti kvorum tjednima, čak ni za jednu Mostu i HDZ-u toliko željenu odluku o Uredu bivšeg predsjednika Republike. To sve skupa stane u jednu, jedinu riječ – rasulo. Tko želi, može se tješiti time da je u sadašnjoj situaciji jedini stabilni faktor političkog sustava predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović.