Foto D. Jelinek
Konačno smo čuli nešto suvislo, a da je to izrekao netko iz vladajuće suradnje. Predsjednik HSLS-a i saborski zastupnik Darinko Kosor, nezadovoljan radom Sabora i Vlade, u četvrtak je kazao »ili će se svi resetirati, ili idemo na nove izbore«. Suvisli dio izjave odnosi se na nove izbore, mala je vjerojatnost da će se prvi dio izjave ostvariti. Jasno je da Kosor i njegova stranka nisu ti koji će odlučivati o »resetiranju« ili o »novim izborima«, ali njegova izjava zorno ocrtava razinu nezadovoljstva unutar vladajuće suradnje. O tome koliko dugo će potrajati ova Vlada, raspravlja se od trenutka kada ona to još i nije bila, od dana kada je Tihomir Orešković dobio mandat za njen sastav. Evidentno je da se u Vladi odlučuje teško ili nikako, a drugačije neće biti ni ubuduće.
Vlada je interesantan trodijelni sklop u kojem svatko svakoga, ne u jednakoj mjeri, može nečime ucjenjivati, može nečime prijetiti, a onaj kojemu se prijeti ili kojega se ucjenjuje može odgovoriti još većom prijetnjom ili ucjenom. U najslabijoj je poziciji onaj koji bi formalno trebao biti najjači, a to su HDZ i njegov predsjednik Tomislav Karamarko. Sama činjenica da s nekim izvan matične koalicije mora dijeliti vlast je za HDZ frustrirajuća. Izborni rezultat Domoljubne koalicije je slabiji od onoga koji su u toj koaliciji priželjkivali, ali kakav-takav osnovni cilj su ostvarili: maknuli su s vlasti SDP i Kukuriku koaliciju. Nisu uspjeli ostvariti sljedeći cilj, a to je samostalno formiranje vlade. Karamarko može prijetiti Mostu da neće više trpjeti njegovu hirovitost i nepredvidljivost, da će raskinuti koaliciju i time izazvati nove izbore. To za sada Karamarko ne čini, a vjerojatno ni neće. Dapače, čini se da bi radije prvo eliminirao Oreškovića, pa tek onda neutralizirao Petrova. Karamarko zna da bi na tim izborima Most prošao lošije nego što je prošao na izborima 8. studenoga, ali nema ama baš nikakvog jamstva da bi njegova koalicija ostvarila iole bolji rezultat. Božo Petrov i Most imaju ucjenjivački potencijal i taj se potencijal uopće ne mora manifestirati u prijetnji novim izborima. Dapače, Mostu je mnogo komotnije taj potencijal ostvarivati unutar vlasti, blokiranjem pojedinih imenovanja koja mu se ne sviđaju, vjerojatno i zakonskih prijedloga, ideja koje izviru (a nema ih baš mnogo) iz Domoljubne koalicije. Takav ucjenjivački potencijal može biti itekako opasan u rukama politički neiskusnog amatera poput Petrova, a upravo je mogućnost stalnog unutarnjeg blokiranja vlasti na pojedinim točkama (pri čemu bi Petrov i Most praktično preuzeli funkciju unutarnje opozicije) za Vladu opasnija od raspisivanja novih izbora, ali novi izbori su opasniji za Most.
Orešković je u naizgled najboljoj poziciji. Njegov je ucjenjivački potencijal u odnosu na Karamarka i Petrov golem. On može, kada god hoće, kazati »odoh ja« (ili tako nekako), a to i za Karamarka i Petrova ne znači ništa drugo nego suočavanje s neizvjesnošću izbora. Orešković osobno ne ovisi ni o Mostu, ni o Domoljubnoj koaliciji, ali premijer Orešković ipak ovisi, i kolikogod će se truditi da se izbori za autonomno djelovanje (a imenovanje Jakše Puljiza jasan je znak toga), ipak će morati i popuštati Karamarku i Petrovu. Bez njih, i ruku njihovih zastupika u Hrvatskom saboru, uglavnom ništa neće moći napraviti. Kad se sva tri faktora – Domoljubna koalicija, Most, Orešković – zbroje, zbir je vrlo zanimljiv: svatko svakome može prijetiti da će ga pokušati zadaviti, a onaj kojem se prijeti može uzvratiti još žešćom prijetnjom i kazati da bi mogao stvarno umrijeti.
U takvoj situaciju u kojoj će se teško raditi i stvarati išta suvislo (ali, dajmo se iznenaditi), ostaje mnogo prostora za nesuvislo, što ne znači i bezopasno, a nečemu takvome svjedočili smo protekloga tjedna. Naveliko se raspravljalo o ulozi vojske i tome da joj treba ponovo dati neke ovlasti koje je svojedobno imala u zaštiti granice kako bi pomogla policiji. Povod za tu raspravu, o kojoj je Vlada na sjednici u petak kazala svoje, a to će potvrditi Sabor, je izbjeglička kriza i sigurnosna ugroza koju ta kriza stvara pri čemu za sada, koliko je poznato, nije zabilježeno da su izbjeglice u Hrvatskoj na putu za Njemačku ukrale jednu kokoš. U nedostatku boljega raspravljat će se i o temama poput ponovnog uvođenja vojnog roka, a valjda je i Peri Ćoriću jasno da od toga neće biti ništa. Naravno, postoji mogućnost i da taj saborski zastupnik nije čitao ni smjernice za izradu državnog proračuna, niti novine pa ne zna da se proračun Ministarstva obrane smanjuje za 269 milijuna kuna.