Nikakav stari hrvatski pozdrav »za dom spremni« nije kompromitiran u vrijeme ustaškog režima jer taj pozdrav nije stari hrvatski nego ustaški i već je samim tim kompromitiran. Ono što jest kompromitirano to je funkcija predsjednice Republike, a kompromitirala ju je Kolinda Grabar-Kitarović. U televizijskom je intervjuu izjavila ne samo da je riječ o starom hrvatskom pozdravu, čime se priklonila mnogima koji uporno taj ustaški pozdrav nastoje rehabilitirati i ugurati u »stari hrvatski« i time mu, valjda, dati nekakav legitimitet i pravo građanstva, nego je i izjavila da ne bi donosila osobni sud o tome je li taj pozdrav zbog toga previše kompromitiran jer nije povjesničar, ali ima svoj stav. Da bi se imalo svoj osobni sud o ustaškom pozdravu i ustaškom režimu ne treba biti povjesničar, a svoj stav se može izreći i bez diplome studija povijesti. Naprosto, da bi se o tome sudilo i izricalo stav ne treba imati specijalističko znanje, sasvim je dovoljna sposobnost moralnog rasuđivanja.

Ta besmislica da je »za dom spremni« stari hrvatski pozdrav traje već duže vrijeme u javnosti i sama činjenica da se povremeno mora govoriti i objašnjavati da nije riječ o starom hrvatskom nego u ustaškom pozdravu je porazna. I što se više objašnjava to je više zagovornika teze o starom hrvatskom pozdravu. Prije nekoliko dana gradonačelnik Varaždina Ivan Čehok, nekadašnji socijalni liberal, zapitao se je li ban Josip Jelačić fašist zato što je, kako je pogrešno ustvrdio, iz Varaždina krenuo u vojnu protiv Mađarske sa »za dom spremni« pozdravom. Ne uspijeva te besmislice poraziti nitko, pa čak ni profesionalni povjesničar, u javnosti doživljen kao korifej desnice, Zlatko Hasanbegović koji je više puta u javnosti ustvrdio kako je riječ o – ustaškom pozdravu.

Valja se prisjetiti da je Kolinda Grabar-Kitarović i prije nego što je preuzela dužnost (a nakon što je pobijedila na izborima) izabranoj predsjednici stvorila probleme. Tumačila je da ju smeta oslovljavanje s »građanke i građani« jer s time imaju problema ljudi koji žive na selu. Tužno je da izabrana predsjednica Republike nije znala da se pojam »građanke i građani« ne odnosi na to gdje ljudi žive nego da je riječ o pravno-političkom pojmu koji je uspostavljen nasuprot pojma »podanik« i koji pretpostavlja neotuđiva prava i obveze. Čini se da je Grabar-Kitarović u međuvremenu, barem po tom pitanju, nešto naučila. U njenom predsjedničkom uredu postoji Služba za odnose s građanima, ni spomena seljaka.