Nobelovom nagr(a)dom po Libiji

Opća praksa Tihomira Ponoša

Tihomir Ponoš

Foto AP

Foto AP

Nastavlja se skidanje pozlate s lika Baracka Obame, a on sve više otvara bokove i postaje sve ranjiviji upravo u onome na čemu je prije tri godine bio najjači



Zlatousti je teško optužen, a stvar je iznimno ozbiljna. Praktično ga se tereti da je u nečemu iznimno važnom, a vođenje rata to nesumnjivo jest, prisvojio diktatorske ovlasti



Već kao kandidat stekao je golemu popularnost, smatralo ga se naprosto drugačijim čovjekom koji će useliti u Bijelu kuću, masovno ga se tretiralo kao onoga koji donosi nadu i po tome je usporediv s Johnom Fitzgeraldom Kennedyjem, a posljedica svega bilo je stvaranje gotovo pa sljedbe. Međutim, 20 mjeseci otkako je objavljeno da će Obama dobiti Nobelovu nagradu za mir i 18 mjeseci nakon što ju je primio, protiv Obame je skupina od deset kongresnika (među kojima su i neki utjecajni demokrati) podnijela tužbu saveznom sudu zbog poduzimanja vojne akcije u Libiji bez odobrenja Kongresa. Optužba je iznimno teška, kongresnici smatraju da je Obama prekršio Ustav Sjedinjenih Država zaobilazeći Kongres, a kao i svaki njegov prethodnik na predsjedničkom položaju prisegao je da će štititi taj isti Ustav kojim se Amerikanci silno ponose. 


Porazno je za Obamu, koji će vjerojatno ovaj sudski izazov politički preživjeti, to što njegov stranački kolega Dennis Kucinich smatra da je Bush u tome bio bolji. On je prije napada na Irak Kongres barem priupitao za mišljenje. Obami tako nešto ne pada na pamet, tek njegovi pravni eksperti mumljaju kako, što se tiče američkog vojnog angažmana, zbivanja u Libiji ne dosežu »neprijateljstva« u punom razmjeru, nužnom da bi se primijenjivali rokovi propisani Kongresnom Rezolucijom o ratnim ovlastima, a kongresnici smatraju da je osim Ustava Obama prekršio i taj propis koji regulira rokove u kojima američka vojska može biti angažirana bez odobrenja Kongresa. Ti su rokovi, naravno, istekli.




Obama je dočekan kao zlatousti mirotvorac, kao onaj koji će svijetu ponuditi Sjedinjene Države drugačije od onih koje je svijetu nudio George W. Bush. Sad je taj zlatousti teško optužen, a stvar je iznimno ozbiljna. Praktično ga se tereti da je u nečemu iznimno važnom, a vođenje rata to nesumnjivo jest, prisvojio diktatorske ovlasti. Drugim riječima, barem u jednom segmentu suspendirao je demokraciju i prisvojivši za sebe nešto što mu po Ustavu i zakonima ne pripada, narušio trodiobu vlasti i obezvrijedio Kongres. 


Nije to bilo jedino ovotjedno skidanje pozlate s Obamina lika. Predsjednik koji je u nepune dvije i pol godine mandata imao dobrih poteza na unutarnjepolitičkom planu kiksa na onome po čemu je bio prepoznatljiv u kampanji.



Obećao je da će biti drugačiji i bolji, ispada da je drugačiji i lošiji. 



Obećao je da će biti drugačiji i bolji, ispada da je drugačiji i lošiji. Uobičajeno je u američkoj političkoj tradiciji da osobe koje prikupe mnogo novca u kampanji bivaju nagrađene položajima. No, Obama tu postavlja nove standarde. U kampanji je najavio da financijski moćni interesi neće igrati bitnu ulogu u Washingtonu bude li izabran. A onda je u četvrtak ABC News objavio izvješće Centra za javni integritet iz kojega je bjelodano da Obama zaslužnike za prikupljanje znatnih svota u kampanji nagrađuje visokim državnim službama i više nego njegovi prethodnici. Čarobna svota iznosi pola milijuna dolara i 80 posto onih koji su prikupili tu svotu ili veću dobilo je ono što Bijela kuća definira kao »ključne položaje u administraciji«.   


Bijela kuća je odgovorila, kako se i očekivalo, da su ti ljudi položaje dobili zbog svojih sposobnosti. Tako je Charles Rivkin veleposlanik u Francuskoj zbog svojih sposobnosti, a ne zato što je prikupio pola milijuna dolara za Obaminu kampanju. Inače najvažnije radno mjesto u Rivkinovoj karijeri bilo je ono predsjednika uprave Wild Braina, producentske kuće poznate po dječjoj emisiji »Yo Gabba Gabba!«. 


Obamin prethodnik Bush bio je kritiziran kao niti jedan predsjednik u povijesti zbog zapošljavanja i davanja sinekura zaslužnim skupljačima novca u kampanji. Bushu su trebale četiri godine da imenuje onoliko zaslužnih skupljača koliko ih je Obama uspio imenovati u samo dvije godine. U diplomaciji je Obama potukao sve rekorde. Čak 36 posto veleposlanika su »politički«. Usporedbe radi posljednji demokrat prije Obame u Bijeloj kući Bill Clinton političkih je imenovanja imao 27 posto. 


Sve se to zbiva kada se polako pale motori i priprema predsjednička kampanja 2012. godine. Obama sve više otvara bokove i postaje sve ranjiviji upravo u onome na čemu je prije tri godine bio najjači. Kao što je on tada moralom i moralnim propovijedima nalik onima televizijskih propovjednika masovno pridobivao glasače, sljedeće bi mu se godine lako moglo dogoditi da se tim istim moralom udari po njemu.


više vijesti