Kardinal Josip Bozanić / Foto Novi list arhiv
O svjetonazorskim se pitanjima uvijek može raspravljati i oko većine njih nikad neće biti postignut konsenzus. No, bez obzira na ostrašćenost u raspravama te su teme u pravilu preslabe da bi uzdrmale vlast. Sve o kojima se raspravljalo u ovoj godini na relaciji HBK – Vlada bile su takve
Crkva, preciznije rečeno nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić, ponovo se konfrontirala s vlašću. Bozanić se u svojoj božićnoj poslanici koncentrirao na četvrti modul kurikuluma zdravstvenog odgoja.
Naziv je tog modula »spolna/rodna ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje«. Vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj, utjelovljen u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, već je dulje vrijeme u sukobu s vlastima, ponajprije prosvjetnim, zbog tog modula.
No, Crkva, odnosno HBK, nije u sukobu samo s prosvjetnim vlastima nego joj se ova vlast naprosto ne sviđa. U tome nema ništa sporno i nema ništa sporno da HBK povremeno to javno demonstrira. Prvi oštriji sukob bio je oko vjeronauka, odnosno njegova položaja u rasporedu sati.
Uslijedio je sukob oko saborskog pokroviteljstva nad obilježavanjem obljetnice Bleiburga. Taj je sukob bio mnogo oštriji i u njemu je sisački biskup Košić prozvao vlasti ustvrdivši da je odnarođena. Oštar sukob razvio se i oko medicinski potpomognute oplodnje, a sukob oko četvrtog modula zdravstvenog odgoja je tek najsvježiji sukob.
Jasno je svakome, pa tako zasigurno i Bozaniću, da provedba tog modula neće »dovesti do razaranja čovjeka i nesreće za Hrvatsku« kako navodi u svojoj poslanici. O tom je modulu mnogo toga izrečeno, ponešto od toga je i točno.
Uporno se, međutim, zaboravlja da će učenici tom modulu biti podvrgnuti 30 nastavnih sati u devet godina obrazovanja, od trećeg razreda osnovne pa do trećeg razreda srednje škole i to 17 nastavnih sati u osnovnoj i 13 nastavnih sati u srednjoj školi.
To je naprosto premalo vremena da bi se školskim, odgojnim sustvom pokvarila mladež, razorio čovjek i unesrećila Hrvatska.
Ono što kardinala i HBK smeta jest liberalizam koji u tom segmentu manifestira sadašnja vlast, a s čime će, zakonskim uređenjem statusa istospolnih zajednica, nastaviti i sljedeće godine.
Bozanićeva je poruka zanimljiva i stoga što se on, lukavo, ne poziva na teologiju nego na antropologiju. Proziva vlast za zanemarivanje temeljnih antropoloških istina, a upravo zanemarivanje tih istina dovodi do razaranja čovjeka i nesreće za Hrvatsku.
Crkvena vlast bi očito bila sasvim zadovoljna da je na vlasti drugačija garnitura od sadašnje. Ni u tome nema ništa sporno u poziciji Crkve. Uostalom, povijest je prepuna sukoba crkvenih i svjetovnih vlasti.
U Hrvatkoj je tih sukoba u posljednjih godinu dana bilo toliko da su mnogi proglasili vrh Crkve za predvodnika opozicije. No, problem tog opozicijskog djelovanja je njegov relativno plitak doseg.
O svjetonazorskim se pitanjima uvijek može raspravljati i oko većine njih nikad neće biti postignut konsenzus. No, bez obzira na ostrašćenost u raspravama te su teme u pravilu preslabe da bi uzdrmale vlast.
Sve o kojima se raspravljalo u ovoj godini na relaciji HBK – Vlada bile su takve. Naprosto, noćna polucija i pučkoškolska masturbacija neće ni uzdrmati ni srušiti ovu Vladu. Ekonomska pitanja i socijalno stanje imaju taj potencijal.