No, u tjednu za nama dogodilo se još nešto iznimno važno što nije dobilo ni približan medijski tretman. Državni zavod za statistiku nije objavio rezultate popisa stanovništva, ali jest objavio rezultate ankete o osnovnim karakteristika potrošnje kućanstava u 2011. godini. Ta je anketa provedena na 2.355 uspješno anketiranih kućanstava, a njeni podatci, usporede li se s podatcima za 2010. godinu kada je uspješno anketirano 3.461 kućanstvo, nisu čak ni porazni. Mnogo su gori. 

    Dakle, prosječni je Hrvat (barem anketirani) 2011. godine u svome kućanstvu pojeo 23,7 kilograma hrane manje nego li 2010. godine. Tomu nije razlog obilje, oblapornost i domaćinsko prežderavanje 2010. godine nego opće siromašenje i pad standarda 2011. godine. Reklo bi se da su sve zalihe, sve pozicije kućnoga proračuna na kojima se može štedjeti već potrošene, pa nema druge nego štedjeti i na hrani, ali ne više samo kupnjom jeftinije i manje kvalitetne namirnice umjesto skuplje i kvalitetnije, nego smanjivanjem kupnje praktično svih namirnica. 

    Nije, dakle, riječ o tome da kućanstva provode rebalanse vlastitih proračuna tako da kupuju svinjsku vratinu umjesto telećih bifteka jer pala je potrošnja čak i namirnica koja su tradicionalno prehrambeno pribježište siromašnima poput krumpira (za 3,6 kilograma po osobi) i tjestenine (za 0,3 kilograma po osobi). Od svih pesimističnih podataka koje imamo neprilike slušati već duže vrijeme, ovi su vjerojatno najpesimističniji. Podatke o ovogodišnjim karakteristikama potrošnje kućanstava znat ćemo za otprilike godinu dana, a na temelju podataka za 2011. godinu čini se da je napukla zadnja linija ekonomske samoobrane kućanstava.