Piroman je »onaj koji je bolesno sklon paljevini, podmetanju požara, koji u tome nalazi nasladu i zadovoljstvo«. Tako imenicu »piroman«, riječ tjedna većine hrvatskih medija, definira Hrvatski jezični portal.

Taj je tjedan piromana u hrvatskim medijima krenuo nekako s nedjeljnim Dnevnikom HTV-a, prilično lošom emisijom iz koje se ne daju naslutiti promjene o kojima zbori v.d. čelništvo javnog nam medija, ali se daju nazrijeti pogoršanja. Toga su dana (i ne samo toga u tjednu za nama) požari doista buktili duž obale, vatrogasci su doista bili razvučeni ne bi li stigli na svim mjestima ugasiti požare, zaštititi ljude i imovinu. U Šibensko-kninskoj županiji tog je dana buknulo 11 požara, kod Zadra sedam. O svemu tome malo smo mogli čuti u Dnevniku, nismo mogli čuti treba li vatrogascima slati pomoć, gdje su sve ti silni požari izbili. 

  Slušali smo glasine o uzrocima, a već je voditelj naglasio da je riječ o »zlodjelu piromana«. Traženje Pedra nastavljeno je i u prilogu, a novinar je uspio kazati »previše je požara, premalo uhićenih počinitelja, znaju to i vatrogasci«. Dapače, zaključio je i da »do zaključenja priloga policija nije uhitila piromana kojeg su vidjeli iz kanadera«. Nakon toga piromani su se proširili hrvatskim medijima i postali medijski apsolutno najtraženija roba koju bi, samo da ih se doista uhvati, valjda linčovalo. 

  Da je u Hrvatskoj aktivno onoliko piromana koliko mediji ovih dana prikazuju onda bi valjda svaka požarna sezona bila podjednako vatrena. Nadalje, ako je doista riječ o piromanima (u što svakako ne treba vjerovati) onda se može zaključiti da Hrvatsku nastavaju prilično bizarni piromani: pale se na godišnje doba. Nekako su, mimo ljeta, prilično neaktivni. 

  Ovoljetne požare nekako je trebalo objasniti, netko za njih mora biti kriv, a za požare su, valjda, krivi piromani. No, osim piromana postoje i palikuće, ljudi koji podmeću požar ne zato što su bolesno skloni paljevini u kojoj pronalaze nasladu, nego su to ljudi koji podmeću požar iz obijesti, ne bi li nekome napakostili ili ne bi li požarom ostvarili neki vlastiti probitak. Požari, što dobrom dijelu medija ovoga tjedna nije bilo jasno, mogu izbiti i ljudskom nepažnjom. A da medijski prst ne treba upirati u piromane kao jedine uzročnike požara na obali može se zaključiti i iz doista ne nedostupnih meteoroloških pokazatelja posljednjih tjedana: ekstremne temperature, ekstremna suša. 

  No, kad bi se sve to uzelo u obzir, umjesto da se koristi imenica čije se značenje ne razumije, propala bi priča, a onda su mnogi mediji doista u problemima. Ovako je jednostavnije – pokušati organizirati hajku na nepoznatog počinitelja, ali sa znanim karakteristikama, pa što bude. Tako su u tjednu za nama plamtili požari duž obale, a solidan se dio hrvatskih medija posvetio razgaranju vlastite piromanije.