U zaglušujućoj predreferendumskoj buci u javnosti do te iste javnosti jedva da i dopire ponešto drugo. A nije da, kako bi rekao veliki Arsen Dedić »ničeg nema«.

  U nedjelju je u Koprivnici na konvenciji svoje stranke predsjednik Vlade Zoran Milanović konstatirao »teško će biti i sljedeće godine, kao i nakon te godine, a snalazit će se samo oni koji su spremni raditi više i kvalitetnije«. Sljedeća godina, kao i godina nakon te godine, posljednje su dvije godine ovog mandata ove Vlade. Što će biti nakon toga, tko će vladati Hrvatskom i kakva će biti stranačka kompozicija Sabora i Vlade odlučit ćemo na izborima. Iz premijerovih je riječi jasno da će sve četiri godine njegova mandata, bude li mandat pun (a zasad nema razloga nagovještavati prijevremene izbore, vladajuća je koalicija stabilna), biti teške. Jer ne samo da će takve biti sljedeća godina, kao i godina nakon te godine, već je takva bila i prošla godina, kao i godina prije prošle godine.

  Kada je Kukuriku koalicija pobijedila početkom prosinca 2011. godine nitko nije očekivao dramatičan socio-ekonomski preokret i nagla, skokovita poboljšanja. No, ovo što premijer najavljuje jasno govori da nismo daleko od onoga o čemu Arsen Dedić pjeva a to je »ničeg nema«. Neizravno, premijer je gotovo priznao da je ekonomska politika njegove Vlade vrlo blizu potpunog neuspjeha. Istina, on vidi nekakav plamičak iz nekakvog lampaša na kraju tunela jer je govoreći o proračunu za sljedeću godinu u Saboru govorio i o gospodarskom rastu u sljedeće tri godine od 1,3 do 2,5 posto, što je nedovoljno visok rast, ali trebali bismo se tješiti onom narodnom »bolje išta nego ništa«. I eto ekonomskog neuspjeha Vlade: u njenom programu piše da je njen cilj povećati stopu rasta gospodarstva do 2015. godine na razinu od oko pet posto. A godinu nakon godine 2015. u vrijeme kada na vlasti možda i neće biti neka druga vlada, ali će se sigurno provoditi neki drugi program (jer ovaj se odnosi na razdoblje do 2015.), ta će stopa rasta gospodarstva biti upola niža.

  To nije ništa drugo nego puka konstatacija neuspjeha, bez analize, rasprave o razlozima i okolnostima. Razlozi i okolnosti mogu biti razni: nesposobnost Vlade, posebno onog dijela zaduženog za ekonomiju, nasljeđeno stanje teže od očekivanog što može biti posljedica ili naivnosti nekadašnjih opozicionara ili njihove loše pripreme za preuzimanje vlasti ili podle lukavosti bivše vlasti, otpor promjenama veći od očekivanog, želja za provedbom promjena u samoj Vladi manja od očekivanog, međunarodne ekonomske okolnosti, loše strukturirana privrede koja podsjeća na, kako je kazao pokojni Branko Horvat prije dva desetljeća predviđajući posljedice pretvorbe i privatizacije, karipski ekonomski model (na obali mrzovoljni konobari, u unutrašnjosti nezadovoljni seljaci, između ništa) i tko zna što još. Sve to ne mijenja konstataciju: kada se pogleda prolazno vrijeme na pola mandata na semaforu piše neuspjeh, kada se posluša što premijer govori i što je zapisano u programu Vlade kojoj predsjedava i dalje piše neuspjeh, samo malo manji.

  Kad smo već kod ovotjednih izjava ekonomske naravi valja zabilježiti i konstataciju potpredsjednika Vlade Branka Grčića. Ustvrdio je da ćemo, što se članstva u Europskoj uniji tiče, biti u plusu za šest milijuna eura. Ta rasprava hoćemo li biti u plusu ili minusu traje već mjesecima i zapravo je politička rasprava na liniji SDP – HDZ o pitanju tko je sposoban, a tko nije povlačiti novac iz EU fondova. Problem je u tome što je naše članstvo u EU tom raspravom svedeno samo na to. Još će na kraju biti da je ova država i da je ovo društvo gotovo sav svoj politički, intelektualni i reformski potencijal i energiju više od desetljeća usmjeravala u to da postanemo članovi kakve međunarodne računovodstvene organizacije koja na kraju godine izvještava o računu prihoda i rashoda. Nitko ne govori primjerice o tome ima li u Hrvatskoj tvrtki kojima činjenica da su ukinute carine pomaže jer sirovine za svoje proizvode su nabavljale u članicama EU, nabavljaju ih i danas ali jeftinije, čime je i sam njihov proizvod na svjetskom tržištu konkurentniji.