Teška je ovo jesen za Zorana Milanovića. U političkim temama koje su u žarištu interesa javnosti premijera ne ide, pa ne ide. Sva njegova upornost i tvrdoglavost nisu mu bili dovoljni u slučaju Zakona o pravosudnoj suradnju u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije. Na kraju nije onako kako je Milanović htio nego onako kako Milanović nije htio. Zakon je izmijenjen, sporni datum 7. kolovoza 2002. godine izbrisan je iz njega, a Zakon će stupiti na snagu 1. siječnja sljedeće godine, a ne 15. srpnja sljedeće godine kako je planirao Milanović.

Na nedavnim unutarstranačkim izborima u većini su mjesta pobijedili oni koje je simpatizirao Milanović, ali ne i u Zagrebu. Gradsku organizaciju u glavnom gradu vodit će Davor Bernardić koji je dvojicu protukandidata, obojicu članove Vlade, deklasirao. U oba je ta slučaja Milanović pogrešno odigrao, sam si je trasirao put u dva poraza. Promjena Ustava kojom bi se uvelo nezastarjevanje za zločin teškog ubojstva također je tema koju je otvorio Milanović. Hoće li se doći do potrebnog 101 glasa ne bi li se promijenio Ustav vidjet ćemo. Moguće je da će Milanović i u tome doživjeti poraz. To što se načelno s tim prijedlogom manje-više svatko zdravorazumski slaže uopće ne mora biti važno. Razina antagonizma u Hrvatskoj, u društvu i politici, tolika je da je moguće zamisliti da se netko usprotivi nečemu s čime se intimno slaže samo zato da napakosti onom drugom. Tu je i referendumska bračna klopka, a zbog nedostatne reguliranosti referenduma vladajući SDP, ne bi li nekako pokušao obraniti ideju da se o ljudskim pravima ne odlučuje na referendumu, izvodi ustavne vratolomije. 

 Priča s ćirilicom u Vukovaru bitno je drugačija. Ona je inicirana sama po sebi onoga trenutka kada su objavljeni rezultati popisa stanovništva. Milanović je zauzeo čvrstu poziciju koju temelji isključivo na propisima, ali to mu zasad ne pomaže. Dapače, njega se, zato što inzistira na propisima koji donedavno nikome ni po čemu nisu bili sporni, ponižava. Odlazak premijera u Vukovar prošloga četvrtka na razgovor s predstavnicima Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, četverosatni razgovor s njima i ponovno skidanje ćiriličnih ploča u subotu teško je protumačiti drugačije – riječ je o ponižavanju premijera. Stožeru su krila toliko porasla da je već najavio da će u ponedjeljak, ne pristane li Milanović na njihov zahtjev i ne ukine li ćirilicu u Vukovaru, prekinuti pregovore što znači da sami sebe doživljavaju kao ozbiljnog političkog subjekta. Sa svojom idejom o referendumu i idejom da se građani izjasne o tome podržavaju li da se svakome onome koji je na bilo koji način nanio štetu ugledu Republike Hrvatske zabrani rad u javnim službama i bavljenje politikom Stožer je poručio da ćemo uskoro morati osnovati Stožer za obranu od Stožera. 

 Je li premijer nekome osobno simpatičan ili antipatičan nije važno. Netko je zagovornik ili protivnik sadašnje Vlade i političke većine, ali naprosto nije dobro da je premijer u takvoj defanzivi. Neprekidno se piše i govori o reformama koje je potrebno provesti (društvenim, ekonomskim), a Vlada s premijerom u defanzivi to će teško učiniti. Zato Milanoviću, nogometnim rječnikom rečeno, pod hitno treba gol, po mogućnosti u gostima.