Nekad je Travnik u ovoj zemlji nešto značio, dapače bio je cijenjen, pa i na neki iracionalan način, zbog uspjeha ponekog svog stanovnika. Možda tih koji su bili uspješni i nije bilo mnogo, ali su njihovi uspjesi bili veliki.

U prvom dugometražnom zvučnom hrvatskom igranom filmu, »Lisinkom«, Oktavijana Miletića upravo Travničanka Srebrenka Jurinac glumi prvu hrvatsku primadonu Sidoniju Erdödy Rubido.

Kasnije će i Jurinac napraviti veliku međunarodnu opernu karijeru. Već više od 30 godina kao najpoznatiji Travničan na svijetu navodi se Ćiro Blažević, a on je u ovim krajevima dovoljno poznat da valjda svatko misli da o njemu sve zna.

Da je iz Travnika u svijet otišlo nekoliko natprosječno uspješnih ljudi u svojim profesijama potvrđuje i nobelovac Ivo Andrić (točnosti radi rođen u Dolcu pokraj Travnika). Za hrvatsko inovatorstvo i njenu industriju goleme zasluge ima Zlata Bartl, također rođena u Dolcu, poznata kao »teta Vegeta«. 

   A onda je u ovu zemlju došao zdravstveni odgoj i njegov četvrti modul, iskopali su se rovovi i oko tog modula, ljuti boj između vlasti s jedne strane, a HDZ-a i Crkve (ne samo Katoličke) s druge strane traje već godinu dana, vodi se taj boj svime i svačime, i Ustavnim sudom i priopćenjima i konferencijama za novinare i prosvjedima i peticijama i prijetnjama građanskim neposluhom i podmetanjima, pa, eto, i omalovažavanjima. 

  Novu etapu omalovažavanja i diskreditiranja, na novoj, višoj razini, otvorio je predsjednik HDZ-ova Odbora za zdravstvo Ante Čorušić. On je na konferenciji za novinare, na kojoj je valjda trebao ukazati na svo zlo četvrtog modula zdravstvenog modela, odlučio diskreditirati autore tog modula, pa je usput zaboravio na suštinu. I sad tu dolazimo do tog Travnika.

Čorušić se zapitao »hoće li docenti iz Travnika učiti hrvatsku djecu spolnosti?«. Naime, Dubravko Lepušić, jedan od autora modula i ginekolog zaposlen u KB »Sestre milosrdnice« je u travnju ove godine izabran za docenta na Sveučilištu u Travniku. Nije važno je li stručan, koliko je stručan, je li program dobar, loš ili zao, važno je da je on spada među »docente iz Travnika«.

Takvima, sudeći na tragu Čorušićevih misli, valjda nema mjesta u Hrvatskoj i nemaju se ti i takvi što petljati danas po zdravstvenom odgoju, sutra po tko zna čemu drugome stručnom.

Jer, »docenti iz Travnika« ne mogu biti dovoljno dobri, dovoljno stručni, i to ne zato što su »docenti« nego zato što su »iz Travnika«. Naravno, svi iz Travnika, pa i docenti će biti dobrodošli na sljedećim parlamentarnim izborima Čorušiću kada će se trebati izboriti za tri zastupnička mjesta u Saboru. 

Štos je u tome što, sljedeći Čorušićevu logiku, »docenti iz Travnika« ne mogu biti dovoljno dobri i stručni jer su iz provincije, a budući da su iz provincije ne mogu biti dovoljno stručni.

I u svemu tome, kad se podvuče crta pod jučerašnju konferenciju za novinare, ispada da mnogo provincije može biti i u središtu Zagreba gdje je Čorušić držao konferenciju za novinare i što je zorno demonstrirao.