Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović neće po dobru pamtiti Ustavni sud i njegovo djelovanje u svome ministarskom mandatu. Nakon što je suspendirao Kurikulum zdravstvenog odgoja zato što nije proceduralno korektno usvojen, ovoga je tjedna Ustavni sud ukinuo Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja. Formalno gledano ministar Jovanović s tim Pravilnikom nema ništa. Pravilnik je djelo Nacionalnog vijeća za znanost, a ono je saborsko tijelo.

Da ministru Jovanoviću Ustavni sud ide na živce jasno je iz njegovih izjava. Nakon što je suspendiran Kurikulum zdravstvenog odgoja Jovanović je javno prozvao predsjednicu tog suda Jasnu Omejec i podsjetio da su zbog nje mijenjani kriteriji za izbor sudaca Ustavnog suda, a bez tih promjena ona 1999. godine ne bi mogla biti izabrana. Sada je izjavio da se nada da će kriteriji izvrsnosti biti primijenjen i na Ustavni sud i to po kriterijima puno većim od aktualnog saziva suda.

Dvije odluke Ustavnog suda koje su pogodile Jovanovića imaju i važnu pouku, ne samo za spomenutog ministra. Riječ je o proceduri u demokratskom društvu. U slučaju Pravilnika Ustavni je sud zaključio da u »postupku njegova donošenja nisu sudjelovala ili nisu sudjelovala u cijelosti područna znanstvena vijeća za društvene i za humanističke znanosti«, što ukazuje na ozbiljnu grešku u koracima.

U slučaju istog Pravilnika isti je Ustavni sud zaključio da nije korektno primijenjivan Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, propisa i drugih akata. Taj propis bio je 2009. godine kada je usvojen naizgled nevažan dokument, usvojen možda i više zato da demokratsko lice Hrvatske bude ljepše, a ne zato da ga se stvarno primijenjuje. U međuvremenu je postao »mali div« koji ograničava samovolju vlasti pri donošenju propisa, toliko da može biti efikasno sredstvo u rušenju propisa na Ustavnom sudu.